Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

10.11.2015. 19:07:07 - Maja Krušlin

Ak nisi ZA, onda si PROTIV?

Probudila sam se 09.11.2015. oko 9 sati u za neke omraženi prvi radni dan u tjednu, a za neke samo još jedan ponedjeljak u nizu. Ali ovaj je ipak bio malo drugačiji. Sunce je sjalo ranom zorom i najava meteorologa je bila da će se temperatura dignuti do 21 Celzijev stupanj. Takvo što u studenome je ipak nešto, ako ništa drugo, onda zanimljivo.

Okreći janjca i udaraj u tamburu!

Parlamentarni izbori 2015. i izborna noć iza nas, pokazali su što hrvatski državljani i državljanke žele, ali i pravo lice nacije. Iako smo mlada država i demokracija nam u punom značenju postoji samo 25 godina, mi smo narod sjevera i juga, istoka i zapada. Kako se voli Hrvatska domovina, tako se voli i rodni kraj.  

Novost ovih izbora je da smo po prvi puta uveli i preferencijalno glasovanje. Strpljivo, dočekali smo i to. Sustav glasovanja u kojem građani i građanke s pravom glasa osim mogućnosti glasovanja za određenu listu, imaju pravo zaokruživanja određenog kandidata s te liste, pa smo tako mogli glasali za svoje Zagorce i Zagorke pomoću principa direktne demokracije.

Narod je slavio! Slavio je za bolje sutra. Netko sa stranačkom iskaznicom na čelu, valjajući se po podu plavog tepiha, ljubeći zastavu i trgajući košulju od sreće, a netko skromno sa smiješkom na usnama i mahanjem malom zastavicom. No, pravi razlog slavlja i pijenja šampanjca svakako je sama demokracija i mogućnost da si mogao/la i imao/la pravo birati između više opcija. Dati svoj glas onima koji su ti svjetonazorski bliski te za koje vjeruješ da će ispuniti barem dio obećanja kojima su te privukli na svoju stranu.

Zavadi, pa vladaj !!!

Mnogi kažu, "vlast je slast", ali jedno zaboravljaju, a to je da ljudi ne zaboravljaju. Digitalno doba u kojem živimo bilježi svaki trzaj na licu, a izgovorena riječ ostavlja neizbrisiv trag. Političari se više ne mogu kao nekad pouzdati u neukost puka. Danas tim koji vodi kampanju jedne političke opcije djeluje u sastavu psihologa, sociologa, antropologa, informatičara, analitičara i inih stručnjaka. Vodi se računa o svemu, pa i o boji kravate ili kostima.

No još je jedna bitna stavka koja se veže uz Izbore, a to je da glasači/ce svoj politički svjetonazor rađaju unutar svoje obitelji. Nerijetko se moglo na cesti čuti: "Tata mi je rekel za koga da glasam!" Kaže: "Nemoj, sine za one komunjare" ili pak "Ne za one, sinko, ustaše!" Mnogi ostaju vjerni jednoj jedinoj opciji od prvog glasovanja, a kod nekih se zna dogoditi da okrenu kaput. Je li to pogrešno ili ne, neka svatko sam procijeni.

Danas nam je i više nego jasno da svaka kampanja ne bira sredstva kako bi ostvarila svoj cilj, pa se tako zadire i u privatnost, u vjerski svjetonazor, u domoljublje, u čovjeka samog. Stvaraju se tabori, zemlja postaje borilište i otrovne strelice fijuču nebom kao u doba križarskih ratova.

Vlada treba imati i pastire i mesare. (Voltaire)

2003. godine po prvi puta sam u svome životu izašla dati svoj glas. Tek maturirala u Upravnoj školi, vrlo mi je bilo jasno kakvu odgovornost imam u svojoj ruci. Jer i ja sam važan dio jednog procesa. Imam građansko pravo i građansku dužnost. Mnogi to zaborave na dan izbora. Kažu ako nisi za, onda si protiv, i nema drugo nego lijevo ili desno, pogledaj samo tu Ameriku (SAD). Ima istine u tome, jer kada se umiješa treća strana, onda nitko nema svoju većinu, pa ne mogu odmah mirno popiti taj slavljenički pjenušac i otići radosno spavati.

Žalac naroda mora postojati, inače smo izgubljeni. Neka bolji pobijedi, ali neka se uvijek nađe netko treći tko će željeti vlast, u i za ime naroda. Koji će narod slušati otvorenog uma; koji će željeti bolje sutra za sebe i za svoje potomke, što je ljudski, ali imati i savjest i čist obraz prema onima koji su mu dali povjerenje da stvori uvjete i za bolje sutra čitavoj naciji. Svi mi želimo bolji život. Bolje društvo. Želimo napredak, želimo biti zadovoljni, sretni i uspješni! Jedino je ponekad sudbinski tužno što dižemo ljestvicu sve više i više pa na kraju pored svega što imamo, želimo nestrpljivo i "ptičjeg mlijeka", pa se tada često dogodi da dobijemo ptičji izmet na glavu. No, s druge strane, neki kažu da je to znak sreće…

 

"... Ja hoću život, sve il' ništa
hoću glavni zgoditak 
to moj je moto, ali šipak
nešto ipak tu ne štima 
život nije loto.

Ja hoću život, bolji život
lupam glavu posred zida 
gdje je tanko tu se kida.

Ja hoću ipak da ostvarim san
želje sve, pa kako bude.
Što to vrijedi kad ne spadam 
u taj soj jer život traži bolje ljude!"

( Dado Topić)

Arhiva kolumni

Reklama
Hrvatska na dlanu