Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

04.01.2008. 11:41:21 - Nevenka Cigrovski

Kako sam Sanaderu pričala o Zefri

Foto: vlada.hr

Sjedili smo sasvim opušteno, on u nekom sivom odijelu, ja u svojoj svijetlo plavoj pidžami (zanimljivo, to nikome od prisutnih nije bilo čudno). Mislim da nas je za stolom bilo ravno četiri ili četvero, ali osim Premijera ostalih se sjećam mutno, znam samo da nije bilo članova Gradskog poglavarstva, a ni Vijeća. A kamoli Gradonačelnice.  

Iz nekog smo razloga pričali kao da smo nekad davno išli skupa s ovcama na pašu, što je nemoguće prvo zato jer sam ja pasla krave (za vjerodostojnost iskaza pitati M. B.*), a drugo zato jer mene nije ni bilo u  to vrijeme kad je on da je kojim slučajem trebao mogao pâsti koga već da je htio.

Rekla sam mu otvoreno da sam neki dan sanjala Milanovića (nisam naravno spominjala kontekst), da mi Jadranka Kosor nije osobito simpatičan lik, da znam da je Rojs zdravoseljački provincijalac, ali da ga ja upravo zbog toga neizmjerno simpatiziram, da mi je dosta više Glavaševog izgladnjavanja, i da mu je bilo vrijeme da se riješi onog klauna od Kirina. On je počeo pričati o tome kako je živjeti na Humu, a ja sam ostala šokirana - Sanader Humčan?!  Kak ja to nisam znala? Kasnije smo pričali malo i o njegovim kćerima, posebice sam se interesirala za ovu mlađu, ne zbog brata, već zbog toga jer je na medicini pa da pomognem kolegici kakvim savjetom ako treba.

Čavrljali smo tako uz perece i štapiće, pijuckajući sok od naranče marke Vindija kad je do nas svratio i Predsjednik. Mene je roditeljski potapšao po ramenu, a Premijeru je samo zagonetno namignuo. Diskretno smo se pravili da je to samo prijateljski mig, ali ja  sam naslućivala da je to u nekoj sprezi sa izborima.

Knjižnica se već polako počela prazniti, ali mi smo i dalje neopterećeno sjedili na foteljama jedan naspram drugog. Ja s nogama podignutima i  skvrčenima uz tijelo, on sa svojima čvrsto na zemlji. Ali vidjelo se na njemu da je opušten. Čak se iskreno smijao nekim mojim priglupim izmišljotinama. (Mene je zapravo čitavo vrijeme duševno izjedala spoznaja da on živi na Humu, ali nisam željela ovu bliskost remetiti neumjesnim komentarima. Možda mu je žena Humčanka... )

Na temi Zefre završili smo sasvim slučajno - ja sam ga to odlučila izravno upitati. Iznjela sam jasno i (možda malo pre)glasno sve svoje stavove po tom pitanju i navela sve gradske zablude po istom. Mahala sam rukama i crtala po zraku, misleći valjda da će tako lakše shvatiti o čemu se tu zapravo radi. Nekim ljudima jednostavno trebaš nacrtati!

On je bio pravi džentlmen i šutke promatrao moj desetominutni ispad (zbog poslovnika nisam željela duže) koji je više sličio na kakav scenski nastup nego na priprostu razmjenu ramišljanja. Potom je duboko udahnuo i s iskrenom empatijom izjavio kako je protiv svakog oblika spolne diskriminacije i kako je od Grada kao što je naš u kojem na svim vodećim foteljama sjede upravo žene očekivao više razumjevanja za jedno pitanje tematike kao što je ova. (Meni moram priznati njegova retorika nije bila u potpunosti razumljiva, ali sam ga pristojno pustila da dovrši.) Rekao je kako će se osobno založiti za Zefru, ili kako sam već ono rekla da se žena zove, jer se ne može dozvoliti da se žene izbacuju na cestu pa makar i zbog loše statike, a i ostalog, te da to ni u kojem slučaju ne smije postati političko pitanje pa makar ono to i bilo, kao što u ostalom on to ni ne želi.

Počela sam već tada lagano sumnjati u okolnosti čitave situacije, jer ovo može biti plod samo moje zbunjene mašte i sve se vjerojatnijom činila primisao da sve ovo samo sanjam, jer toliko nerazumljivi ne mogu biti ni političari. Čak sam mu krenula objašnjavati da Zefra nije neka prevarena žena, već civilna udruga građana, ali onda sam odlučila da mi je to preglup san, prvo i prvo jer mrzim tu plavu snoopy pidžamu s bijelim točkicama, a drugo jer je taj sok od naranče fakat prekiseli. I kakav je to san u kojem je Sanader Humčan? Sad ga više nisam ni slušala. Nema smisla objašnjavati mu nešto što on ili ne shvaća ili ne želi shvatiti. Sljedeći put ću usnuti san u kojem političari ono što slušaju zaista i čuju, ono što pričaju zaista i misle, a ono što misle zaista i rade. A ne da se rade glupi i zbunjeni onda kada im je prikladno biti glup i zbunjen. To su ionak u slobodno vrijeme.

   

* Moja Baka

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama
Martinko - 150x600