Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

04.05.2015. 20:49:24 - Ivan Kantoci Vanč

Ottenfelsov dragulj u nizozemskom Institutu za povijest umjetnosti (3)

Ovo je treći, finalni, nastavak teksta o Ottenfelsima autora Ivana Kantocija Vanča, inače autora serije kolumni na portalu pod nazivom Pisma iz Nizozemske.
Prvi nastavak priče o Ottenfelsima
Drugi nastavak priče o Ottenfelsima


Obitelj Ottenfels o zarobljavanju i umorstvu Franje Ottenfelsa

Pitanje o okolnostima zarobljavanja i umorstva baruna Ottenfelsa postavio sam u travnju ove godine pismenim putem unuku i praunuku baruna Franje Ottenfelsa. Unuk Hans Kottulinsky, čija se pok. majka Cecile Marie, barunica Ottenfels 19.04.1938. udala u Austriju za Adalberta, Hansa Kottulinsky živi u mjestu Neudau u Austriji. Praunuk Rolf d'Ottenfels, unuk barunova sina Ferdinanda živi u Petropolisu u Brazilu.

Hans Kottulinsky  mi je odgovorio kako od majke za njezina života nije čuo mnogo o djedovu umorstvu. Zna samo da je djed osuđen zbog kolaboracije i strijeljan u nekoj šumi. Njegova, tada osamnaestgodišnja teta Nada morala ga je sama sa zaprežnim kolima  odvesti iz šume i pokopati. Nakon toga je pobjegla kako i sama ne bi bila ubijena. "Sestre su to potisnule iz njihova života a majka je nakon rata, bila samo jednom u Bežancu kako bi organizirala prijenos svojih roditelja. Teta Nada nije nikad više bila tamo. Ja sam bio tamo dva puta i vidio sam dvorac u ruševnom stanju, već je tome trideset godina. Sada je to, prema mojim informacijama jedan, lijep hotel. Teta Nada i stric Nandi umrli pred više godina. Stric Nandi živio je u Brazilu i također nam nije pričao o smrti svojeg oca. Baka i djed Ottenfels prenijeti su u Neudau gdje leže već velik broj godina na našem obiteljskom groblju ispod naše obiteljske crkve. Nažalost više od ovog Vam o tome ne mogu ništa reći". [1]

Rolf d'Ottenfels mi je odgovorio: "Već duže vrijeme osjećam znatiželju za boljim upoznavanjem povijesti moje obitelji. Možda možemo o tome razgovarati preko Skype-a, što misliš o tome?"[2] Zbog nepoznavanja engleskog jezika do razgovora još nije došlo. Iz primljenog odgovora zaključio sam da izravni nasljednik baruna Franje Ottenfelsa o povijesti svoje obitelji i pradjedu barunu Franji Ottenfelsu izgleda i ne zna mnogo.

Grob Franje Ottenfelsa i Madeleine de Diesbach de Belleroche, Neudau, Austrija [3]

Grob Franje Ottenfelsa i Madeleine de Diesbach de Belleroche, Neudau, Austrija [3]

 

Madeleine Marie Therese de Diesbach de Belleroche, barunica Ottenfels-Gschwind je rođena u Hendecourt-lez-Ransart u Francuskoj 29. kolovoza 1879. a umrla u šezdesetoj godini u Nici na jugu Francuske 2. veljače 1939. Pripadala je austrijskom dinastičkom Redu Zvjezdanog križa. Ostala je udovicom iz prvog braka s Adolphe du Maisnil et du Coutre, koji je umro 1908. u starosti od 36 godina. Sklopila je brak s Franjom barunom Ottenfels-Gschwind u Hendecourt-lez-Ransart 14. listopada 1911. Potjeće iz plemićke obitelji iz Berna u kantonu Fribourg u Švicarskoj. Kćer je grofa Frederika de Diesbach de Belleroche iz Friebourga i grofice Marie de Ghellinck d'Elseqhem. Otac joj je bio dočasnik u papinskim vojnim odredima Zuaven, francuski časnik, gradonačelnik u Hendecourt-lez-Ransart, vitez Reda Pia IX i vitez Reda Svetog groba. U Beču je rodila 8. kolovoza 1912. kćer Cecile, sina Sigismunda Franju zvanog Franzi u dvorcu Bežanec 2. srpnja 1914., sina Ferdinanda zvanog Nandi u Zagrebu 9. veljače 1916. i kćer Nadu u dvorcu Bežanec 27. listopada 1920. Bila je pokopana na mjesnom groblju u Pregradi, u obiteljskoj grobnici Ottenfels-Gschwind gdje joj je podignut i nadgrobni spomenik. Ekshumirana je sa suprugom i pogrebni ostaci prenijeti su u zajednički njihov grob na obiteljskom groblju Kottulinsky u Neudau u Austriji.

Obiteljska grobnica Ottenfels na mjesnom groblju u Pregradi, lipanj 2014, foto I. Kantoci

Obiteljska grobnica Ottenfels na mjesnom groblju u Pregradi, lipanj 2014, foto I. Kantoci

Nasljednici baruna Franje i barunice Magdalene Ottenfels-Gschwind

Kći Cecile Marie, barunica Ottenfels-Gschwind udala se mjestu Neudau u Austriji s Adalbertom, Hansom grofom Kottulinsky, vlasnikom dvorca Neudau a koji je umro 11. prosinca 1984. S grofom Kottulynski imala je šestero djece.  Umrla je 10. ožujka 2008. i pokopana je na obiteljskom groblju Kottulinsky u mjestu Neudau u Austriji.

Sin Sigismund Franz Anton Moritz baron Ottenfels-Gschwind, zvani Franci, umro je u Bežancu 1920. i pokopan je u obiteljskoj grobnici obitelji Ottenfels-Gschwind na mjesnom groblju u Pregradi gdje mu je podignu i nadgrobni spomenik.

Kći Nada Marie Madaleine Gabrielle Lucie barunica Ottenfels-Gschwind, udala se 1946. za Rogera De Weck u Friebourgu u Švicarskoj. S njime je imala troje djece. Umrla je u Villars-sur-Marly, Pierrafortscha, u Švicarskoj 2. prosinca 2004.

Sin Ferdinand Maria Roman Wolfgang barun Ottenfels-Gschwind, zvani Nandi, živio je u Münchenu gdje je u travnju 1946. sklopio brak s Katarinom Dallmayr, zatim u Rio de Janeiru (1947.) i Petropolisu u Brazilu. S Katarinom Dallmayr imao je sina Wolfganga. Umro je u Petropolisu.

Unuk Wolfgang, barun Ottenfels-Gschwind rođen u New Yorku 1949. sklopio je brak s Irenom Ferreira.Iz njihova braka rođen je Rolf d'Ottenfels.

 Praunuk Rolf George Ferdinand, barun d'Ottenfels, rođen je 10. svibnja 1984. u Petropolisu u Brazilu gdje i danas živi i vodi tvrtku za dizajn i marketing Otten – www.otten.com.br [4] Da je dijete ovog vremena može se vidjeti i na njegovoj Facebook stranici: https://www.facebook.com/rolfottenfels

 

Rolf Ottenfels, Petropolis, Brazil [5]

Rolf Ottenfels, Petropolis, Brazil [5]

Praunuk Franje baruna Ottenfelsa i barunice Magdalene de Diesbach de Belleroche, pra pra praunuk Franje Ksavera baruna Ottenfelsa i Josipe barunice Schlaun-Linden živi u jednom sasvim drugom svijetu nego što je to bio svijet njegovih predaka. S Franjom Ksaverom povezuje ga, izgleda,  ljubav za umjetnost. Iznenaditi će se vjerojatno i on kad mu ukažem na Otenffelsov dragulj u nizozemskom Institutu za povijest umjetnosti.  

Dvorac i vlastelinstvo Bežanec danas

Hans Kottulynsky, sin Cecile, barunice Ottenfels-Gschwind i Adalberta, grofa Kottulinsky, pisao mi je, kako je pred trideset godina vidio Bežanec u ruševnom stanju i kako je prema njegovim informacijama danas to lijep hotel (http://www.hotel-dvorac-bezanec.hr). Ljetos sam, 18. lipnja, sa suprugom Christien obišao Bežanec i uz dvorac susreo Gordanu Križanec. Kratko smo popričali. Siniša Križanec, njezin otac, bio je tog dana poslom negdje drugdje u Zagorju. Zamolio sam Gordanu za potpis u očevu knjigu, Svi bute me tužili. [6] U toj knjizi mogu se iščitati motivi, ideje, muke i veselja Siniše Križanca u obnavljanja ruševnog baroknog dvorca koje je on pokrenuo i još štošta zanimljivog iz novije povijesti pregradskoga kraja. Dvorac, odnosno danas hotel, zatekli smo obnovljen, obasjan suncem i usred  bogate i prekrasne prirode uživali u razgledavanju lijepog, održavanog perivoja.

O dvorcu i perivoju je pisao 1989. Mladen Obad-Šćitaroci [7], posebno o osnivanju i razvoju perivoja za koje je ustvrdio kako su u vrlo lošem stanju. Perivoj nije bio održavan, bio je zapušten i djelomično neprohodan, a dijelom je služio kao odlagalište otpadaka. Spomenuo je kako se dvorac upotrebljavao donedavno za sušionicu mesa a zatim kao izložbeni salon namještaja "Šavrić". Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu odlučio je dvorac i neposredni okoliš dvorca zaštiti kao spomenik kulture a perivoj na površini od 3 ha., kao hortikulturni spomenik. Danas se u zemljišnim knjigama Grada Pregrade, katastarske općine Vrbanec, kao vlasnik dvorca i neposrednog okoliša dvorca navodi Grad Pregrada a kao vlasnik zemljišta nekadašnjeg vlastelinstva Bežanec navodi se Pregračanka, poljoprivredna zadruga iz Pregrade.

U Večernjem listu od 14.10.2103. objavljen je članak "Već se 11 godina utvrđuje tko nasljeđuje Bežanec"[8]. U uvodu članaka novinar informira kako dvorac žele i nasljednici Nade Weck iz Švicarske i Cecilije Marie Kottulinsky iz Austrije, koje su bile kćerke zadnjeg vlasnika dvorca, baruna Franje Ottenfelsa. U tekstu članka navodi se kako Siniša Križanec, vlasnik tvrtke Hotel dvorac Bežanec d.o.o. već punih 23 godine nastoji se gruntovno upisati kao vlasnik dvorca Bežanec, koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća obnovio i u njemu otvorio ekskluzivni hotel. Novinar navodi kako je dvorac s okolnim zemljištem i danas u vlasništvu Grada Pregrade kojem je 20. veljače 2008. godine Općinsko državno odvjetništvo u Krapini dostavilo rješenje prema kojem grad ne smije otuđiti ni opteretiti ove nekretnine. Kao razlog plombe u gruntovnici, novinar navodi dokazivanje nasljedstva koje država utvrđuje više od deset godina. Nasljednice Nada de Weck iz Švicarske i Cecile Marie Kottulinsky iz Austrije, koje su bile kćerke zadnjeg vlasnika dvorca baruna Franje Ottenfelsa, otvorile su još 2002. godine kod Ureda državne uprave proceduru za povrat imovine i naknadu za imovinu oduzetu u vrijeme Jugoslavije. Iako im je zahtjev u međuvremenu tri puta odbijen, Ured državne uprave prošle godine donosi zaključak o prekidu daljnjeg postupka do okončanja postupka o nasljedstvu. Vlasnička prava Kottulinskyma, koji se najviše angažiraju u povratu i druge imovine, poput šuma u Maclju i stotinjak gradilišta u Zagrebu, osporava Siniša Križanec koji je mišljenja da bi prema međunarodnim zakonima imao pravo na vlasništvo dvorca 99 godina jer mu nitko do sada nije osporavao ulaganje u obnovu a što je i verificirao još 1996. godine. Pregradski gradonačelnik Marko Vešligaj je izjavio kako će postupiti u skladu s odlukama nadležnih institucija i učiniti sve da se međunarodno priznati projekt "Bežanec" nastavi jer da ga se smatra jednim od strateških čimbenika razvoja turizma u gradu Pregradi, zapisao je novinar.

Uskoro će se, točnije 9. svibnja 2016., godine navršiti 200 godina od kada su sklapanjem braka unuke Julija Keglevića, Josipe Schlaun-Linden i  Franje Ksavera Ottenfels-Gschwind, dvorac i vlastelinstvo Bežanec postali vlasništvo obitelji Ottenfels-Gschwind. Republika Hrvatska provodi još uvijek utvrđivanje nasljedstva kako bi mogla donijeti odluku vezanu uz zahtjev za povrat imovine i naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme bivše države. Hans Kottulinsky u svom pismu u travnju ove godine piše mi "Stric Nandi živio je u Brazilu, nije imao djece."[9] pa mogu samo zaključiti kako će postupak oko utvrđivanja nasljedstva potrajati još koju godinu. Izgleda da su nasljednici obitelji Ottenfels-Gschwind u Austriji i Švicarskoj, izgubili kontakt s obitelju d'Ottenfels u Brazilu.

U prvom odgovoru na moj e-mail poslat u Brazil u travnju ove godine, dobio sam odgovor "Dear Ivan, Feel free to ask questions or get in touch when you want. Best regards, Rolf d'Ottenfels."[10]

Tko zna, možda i nastavim dopisivanje s Rolfom d'Ottenfels. Tko zna!? Znatiželja koju osjeća za poviješću svoje obitelji i djedovine vrlo je izazovna.      



[1] Iz e-mail pisma Hansa Kottulinsky autoru ovog teksta od 30.04.2014.

[2] Iz e-mail pisma Rolfa d'Ottenfels autoru ovog teksta od 29.04.2014.

[3] http://www.royaltyguide.nl/countries/austria/neudau/neudau.htm

[4] http://www.diesbach.com/sghcf/o/ottenfels.html

[5] http://www.diesbach.com/sghcf/o/ottenfels.html i https://www.facebook.com/rolfottenfels

[6] Križanec, Siniša, Svi bute me tužili, ITD d.o.o., Zagreb, 1999. 350 str.; http://www.hotel-dvorac-bezanec.hr

[7] Obad-Šćitaroci, Mladen, Perivoji i dvorci Hrvatskog zagorja, Školska knjiga, Zagreb 1989, str. 46-47

[8] Ranogajec, Biserka, "Već se 11 godina utvrđuje tko nasljeđuje Bežanec" u: Večernji list, 14-10-2013

[9] Iz e-mail pisma Hansa Kottulinsky autoru ovog teksta od 30.04.2014.

[10] Iz e-mail pisma Rolfa d'Ottenfels autoru ovog teksta od 10.04.2014.

Arhiva kolumni

Reklama
Hrvatska na dlanu