Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

15.05.2016. 21:09:19 - Marcel Lončarić

"Retro džuboks" s Fejsa #1

Ovo je prvi nastavak iz serije kolumni o "Retro džuboksu" s Fejsa. Drugi dio možete pročitati ovdje.

Svojevremeno, dok sam još imal živaca i volje visit na Fejsu, dosta tog se na mom profilu vrtilo oko glazbe. Ovde bi se zadržal na postovima o pjesmama s okusom onih legendarnih proustovskih "madeleine" kolačića koji nam okidaju sjećanja i vraćaju u prošlost. No dobro, ak bi baš inzistirali na kolačima onda bi u domaćoj varijanti to mogli bit neki davni kraflini ili mamina orehnjača, ali princip tog neobičnog vremeplova je isti i kad se dela o pjesmi. Prenosim ih needitirano ("backup" s Fejsa), onak kak sam ih napisal, najčešće  na onom kompromisnom miksu štokavštine i kajkavštine koji mi se za tu vrst neformalne komunikacije činil prikladnim. Glavno da se razmemo.

 

"Sentimental Journey" - Dinah Shore

Recimo da je otprilike sredina šezdesetih, rano je jutro, sedim za stolom u našoj staroj hiži, pijem bijelu "Divka" kavu i grizem šnitu maminog kuružnjaka namazanu pekmezom. Ugodno je toplo a na radiju svira baš "Sentimental journey" u verziji Dinah Shore (naravno, kasnije sam to povezal). Gledam kroz prozor gotovo hipnotizirano, jer vani je po prvi put te zime pal snijeg, netaknut je i očito visok, vide se samo krovovi susjednih kuća i deblje grane drveća. Dinah pjeva, ja pretražujem i zumiram krajolik i čini mi se da to traje unedogled. Na staru šljivu tik do prozorčeka slijeće kos, zanjiše granu i kipa pravu malu lavinu po staklu prozora. Onda se javi mama; "Marcel, muoraš iti van i prije škuole očistit snieg do zdenca tak da moremo do vode". Ustajem pomalo nevoljko, oblačim kaput i navlačim vunenu kapu s cofom. Uzimam lopar kraj krušne peći i otvaram vrata. Snijeg je do razine praga, a od staze i zdenca ni traga.

 

"Zvižduk u osam " - Đorđe Marjanović

Je li to bilo najsretnije razdoblje mog djetinjstva? Sudeći po sjećanju i asocijacijama, moglo bi biti. Ili bar najcjelovitije, najzaštićenije, prije onog efekta razbijenog ogledala koji je u određenoj mjeri nastupil kasnije, s odrastanjem. Dobro pamtim taj ljetni dan, to popodne. Nakon proloma oblaka nad Magdalenom se još uvijek crnilo, ali iznad Korundovog brega već je sijalo sunce. Nad Pušakom se pojavila raskošna duga. Hodam kolskim putem prema selskom raspelu i gazim fini, topli, savršeno poravnan pijesak u grabicama. Kakav gušt! Za mnom ostaju tragovi bosih nogu,  dok jarkom odzvanja upravo ovaj staromodni slow-rock.. Ne pitajte otkud, iz koje hiže, s kojeg prozora, to nije bitno. Moje djetinjstvo je ionak sličilo mjuziklu.

 

"Vu plavem trnaci"

Ko klinca me često imresionirala frapantna sličnost teme iz te kultne popevke s našom starom hižom i trnacem. Gotovo sve opisano, uključujući događaje i povijesne prilike se gotovo savršeno poklapalo s našom "bogicom", osim možda brajde, mada to kaj ja brajdu ne pamtim ne znači da nekad davno nije uz hižu rasla. Očito je Đuro Prejac (rođen u Desiniću) uspel napisat neslužbenu himnu Zagoraca i kajkavaca s kojom se svi poistovjećuju i svi je s pravom svojataju. U tom smislu ona je (uz  "Kaj", "Falu" i "Popevke sem slagal") postala narodna popevka a to je možda i najveći kompliment jednom autoru. Uz nju povezujem i neke od najljepših obiteljskih uspomena.

Kak je moj stari bil muzikaš, jasno da mu je bila na repertoaru i nezaobilazan dio obiteljskih fešti kad bi prednjačil u sviranju i pjevanju a mama i svi ostali se pridruživali. A za toplih ljetnih večeri sel bi on bosih nogu na visoki, drveni kućni prag i zasviral na gitari sebi svojstvenim "fingerpickingom" svoje omiljene instrumentale; "Trećeg čovjeka" - A. Karasa, "Vaja con dios", "Bijele ruže, nježne ruže", "Nekada sam i ja volio plavo cvijeće", "Aloha Oe", naravno, i "Vu plavem trnaci". Za to vrijeme ja bih plazil dvorištem i tim našim plavim trnacem loveći krijesnice i "hruše", dok bi mama kraj krušne peći toflala one prave domaće žgance ili "šmarglin", uz povremene asistencije ocu altom. Those were the days!

 

 "Sve majke" - Marko Novosel

Ova se pjesma u interpertaciji Marka Novosela prilično vrtila sredinom šezdesetih a podsjeća me na nekadašnji "Dan žena" oliti "Osmi mart". Slično ko danas i ondašnje su žene, majke i drugarice i taj dan vrijedno delale a za uzvrat bile čašćene buketima cvijeća i skromnim darovima djece i svojih muževa.

Tom bi prigodom moj otac sviral u topličkom Kurhausu (lječilištu), na osmomartovskoj proslavi za pacijente i osoblje bolnice. Prije polaska nabiksal bi cipele, oblekel hlače "na pugu" i bijelu košulju s ukrasnim gumbima na manžetama, spretno zvezal kravatu s iglom dok bi mu neko od nas u međuvremenu skefal njegov omiljen i već pomalo pohabani krombi-kaput. Onda bi se završno nataftal kolonjskom i namazal kosu orahovim uljem, prebacil gitaru prek ramena i  dugim se koracima (poput Kičmanovića seniora), zaputil prek brega. Vrnul bi se kasno navečer i u pravilu dobre volje, tj. lagano "švungu", a tad je, kak je mama znala reći, "bil najbuolji, mogel bi z njim rane vezati". Razme se, stari nikad nije došel bez dara, obično bi to bil neki "ženski liker" ili kruškovac, najlon čarape, rubac ili nekakva delikatesa od koje bi mi deca imali najviše koristi. Svečano bi to uručil mami i značajno napomenul; "Ovo ti poklanjam za tvoj dan, tak da nebuš pripoviedala kak nigdar ne mislim nate". Eto, čiča miča gotova priča.

 

"The most exlusive residenz for sale" - The Kinks

Šareno, "freaky" doba, pojava hipijevštine i modne ekstravagancije, košulja na cvjetiće, rifli, uskih "tukastih" kariranih hlača, bitlsica...  Pojavljuje se famozna mini suknja s neizbježnom Twiggy, šminka postaje dramatičnija, a boje su često pojačane na maksimum. Čak i "Modra lasta" doživljava redizajn i pršti od boja. Gutam "Plavi vjesnik" starije braće (ponajviše zbog stripa "Den Deri") i iz prikrajka pratim tu dinamičnu pop-revoluciju. Stara ekipa pomalo vrti glavama, u pop-glazbi prve naznake psihodelije, Bitlsi se pomalo rješavaju svojih strogih odijela, gitare padaju sve niže. U Toplicama omladinci improviziraju svoj prvi diskač. Brat Dragan svaki dan pjevuši neki novi hit i pada u očaj kad mu najstariji brat Mirko u ulozi frizera namjerno ili slučajno preveč reže "must have" šiške (Mirko je Elvisova generacija, mislim da je bil u tome štos). Uz Bitlse i Stonse slušaju se Shadowsi, Holliesi, Bee Gees, Troggsi, Monkeesi, Grupa 220, Korni grupa i naravno, Kinksi.. "Delfini" prave solidan prepjev gore postavljene pod nazivom "Najljepša kuća na prodaju". Dotad neprikosnoveni radio postaje nedostatan, gramofon ili makar portabl-tranzistor za bazene, to se traži.

 

"Tam kjer murke cveto" - Ansambl braće Avsenik

Ne treba ni spominjat koliki su utjecaj Slovenci i "oberkrajneri" imali na zagorsku mužiku. Polke i valčeki su navek bili omiljeni u Zagorju, nijedna pučka zabava ili svadba (i danas, a pogotovo nekad) nije mogla prejti bez "Avsenika" i njihovih velikih hitova - Robleka, Golice, Spomina, Na mostu itd. S obzirom da sam tih godina uz gitaru pomalo "rastezal" i harmoniku, podrazumijevalo se da ih imam na repertoaru, makar za naše kućne fešte. S vremenom mi je i harmonika i cijela ta scena pala u drugi plan mada su u međuvremenu i Zagorci konačno dobili solidne pandane "Avsenika" u vidu "Lepih cajti" i Dečkih z bregov". Kaj se tiče "oberkrajnera" svojevremeno sam jače zapel na "Global Krajnerima", ali onaj izvorni zvuk Avsenika iz šezdesetih, taj neki "zlatni rez" između prezentnosti, virtuoziteta i kreacije još mi je u uhu. A "Murke" mi (uz "Spomin", nekak preferiram valcere) spadaju među najdraže njihove. Kad nakon pjevnog dijela stvar prejde u modulaciju, taj lift zna otpeljat visoko.

 

"Eleonor Rigby" - The Beatles, "Good Vibrations" - The Beach Boys, "Monday, monday" - Mamas and Papas

Razlog zbog kojeg baš te pjesme izdvajam i stavljam zajedno je fantastično višeglasje koje me onak pošteno strefilo kad sam ih prvi put čul. Bil sam još dečec ali do najsitnijih pojedinosti mogu evocirati neka sjećanja vezana uz te trenutke. Uglavnom, poslije tog  pozitivnog šoka moj pogled na popularnu glazbu više nije bil isti. Bilo je to dragocjeno, gotovo transcedentalno iskustvo. Amen.

 

"Mala iz 3. b" - Neda, Miljenko i Dario

Inače srednjoškolska "domaćica", u ovom slučaju ipak osnovnoškolska. Furt se našla nekakva mala iz trećeg b, drugog a, četvrtog c..Zanimljvo,  moja najintenzivnija školska ljubav bila je čisto platonske, preuzvišene, idealizirane naravi. Kaj reč kad se na neviđeno zacopaš u klinku iz svog prvog b., kojoj ime i prezime čuješ na prvoj osnovnoškolskoj prozivci pred starom topličkom školom, a vidiš je tek kad sjedne u prvu klupu rezerviranu za boljestojeću djecu i (kasnije skužiš) odlikaše i odlikašice. A ona, ideal smjernosti i ljupkosti - skladno sašivena crna kuta s čipkastim ovratnikom, bubikopf frizura, "pajnklek" u kosi, cipelice s bijelim soknama.. Treba li reći - uvjerljivo najljepša u razredu? Nažalost, kak ono popeva Đole - sve prave su ljubavi tužne i prečesto ostaju neuslišane.. Šmrc. Vesna (kolko sam je put samo branil od onih zločestih kaj su za njom kričali "Vesna, cipela ti tesna")  je u nižim razredima osnovnjaka pokazivala simpatije mahom prema kolegama odlikašima kojima nisam mogel parirat zbog stanovitih oscilacija u ocjenama, a u višim ju iznenada počinju zanimat isključivo neki stariji klipani. Kaj je najtragičnije, spomenuti faceri nisu nju šljivili pol posto jer su ih u to doba zanimali neki stariji komadi. Baš gabula. Kol'ko samo frustracija dok čitaš one spomenare kaj pred kraj školske godine kruže uokolo i u koje se nemilosrdno upisuju favoriti i simpatije, poput presude. Ipak, nakon dosta godina na nekom lokalnom tulumu, "mi plešemo", a ja sam u prilici svojoj prvoj ljubavi jasno i glasno skresat u lice kaj je bilo, koliko mi je bila važna. Ona ništ ne zna, ona se čudi.. "Ma daaj, kaj zbilja? Ajooj, pojma nisam imala!". Prešla baba z kolači, ali kad se svega toga setiš, dojde toplo oko srca.

 

"Kap veselja" - Lola Novaković

Raspjevanih šezdesetih domaći su "meksikanci" bili izuzetno popularni u bivšoj Jugi, u Zagorju pogotovo. Nevjerojatno kak su se ti naši dečki i ozbiljni muži uspješno identificirali s Meksikom, marijačijima, sombrerima, fatalnim ljubavima i sudbinama nekih filmskih junaka. Kad bi se u gluho doba noći vraćali iz topličkih gostionica u svoja sela na dalekim bregima, često se mogel čuti njihov opori, otegnuti "Oj Meksiko", "Jedan dan života", "Uvela ruža" ili famozna "Kap veselja ".

"Kap veselja" je u bivšoj Jugi prepjevana u više verzija, od Azre do Doris i Maje Blagdan, ali ova originalna maestralne Lole Novaković s ovak savršenim aranžmanom i instrumentacijom, moj je apsolutni favorit. Kopal sam malo po netu i našel da je za arr. zaslužan izvjesni Ilija Genić kojeg su zvali Jugo-Mantovani, "jer je imao divan orkestar u kojem su dominirale violine". Inače, pjesmu je u originalu lansiral Cuco Sanchez, uz pratnju gitare.

 

"Zvjezdana noć " - VIS "Dioleni"

Povijest žive "gažerske" glazbe u Toplicama je bogata kak se i šika renomiranom turističkom mjestu. Stvar se jače zakoturala šezdesetih dok je sedamdesetih to bilo već zbilja nekaj. Nerijetko su vikendom muzikaši ružili na par lokacija - u hotelskom baru i/li velikoj sali, u (danas Čermakovom) dvorcu, u restoranu na autobusnoj stanici, pri "Đoniju", Šoštariću.. U doba špičoka, šuškavaca, perlonki i prvih bitlsica, oformljen je prvi toplički bend po uzoru na električare šezdesetih  - VIS "Dioleni". U njemu su, slučajno ili ne, svirali mahom dečki iz mog jarka - Pepek Korunda, Mirkec Hajsek, moj brat Jožek (povremeno i Mirko), jedino je bubnjar i toplički "šnajder", Valek Martinec, izvan.  Sviral se (i skidal) repertoar Shadowsa, Robota, Koralja itd. i bez pretjerivanja bi se moglo reći da je to zbilja dobro zvučalo. "Diolene" sam prvi put onak za ozbač slušal na Šoštarićevoj "Plavoj terasi", predvečer, kad su zasvirali set instrumentala kao poziv na ples još prisutnim kupačima. "Zvjezdana noć" (original "Cosy", Shadowsa, cover Koralja) je bila meni najomiljenija njihova, uz nju sam otplesal svoje prve sentiše. Kolko sam samo put brata i Pepeka žical da mi je odšpanaju. Eh..

Vezano

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama
Hrvatska na dlanu