Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Nakon objektivnog sagledavanja situacije u kojoj smo se našli krenuli smo ponosno dalje. Unaprijed definirana procedura i službeni protokol obvezuju posjet ugostiteljskim objektima i konzumiranju lokalne ugostiteljske ponude (takav je običaj u svim zemljama kako se domaćin ne bi uvrijedio). Nakon realizacije spomenute inicijalne faze dolazi vrijeme za prerušavanje u super elegantne tamburaške uniforme. Uniforma se sastoji od crnih hlača modernog dizajna - tzv. hlače sa 12 crti (oni koji ne razumiju moderan dizajn misle da se radi o zgužvanim hlačama, ali tome nije tako), visoko kvalitetne ljubičasto-plave košulje sa oštro naglašenim rubovima kragne (zbog dodatne karizme), specijalni prsluk po mjeri koji ima dvostruku ulogu (naglašavanje torza i omogućavanje držanja maramica za brisanje nosa u unutarnjim posebno učvršćenim đžepovima) i na kraju visoko profilirane crne cipele za finalnu tip-top eleganciju. Sve to potrebno je kako bi završni performans pred publikom bio savršen.

Slijedi dogovor šefova orkestara vezano uz redoslijed izvođenja. Maestro Kaučić u punom profilu hrabro korača prema dvorani za sastanke i nakon 20-tak minuta ponosno izlazi i saopćava vijest da je naš performans posljednji po redu. Dobro, navikli smo na to. Razumijemo da je ostatku performera vrlo teško i traumatično se nakon naše izvedbe popesti na pozornicu i odraditi svoj dio. Pomirili smo se s tim. Uvijek im pustimo da idu prije nas. Mladi su. Možda i oni jednog dana postanu ono što smo mi sad. Iako, da se razumijemo, nije lako živjeti pod ovako teškim teretom slave. Tako je prije nas svoj performans odradila ekipa iz KUD-a Matija Gubec iz Gornje Stubice, KUD-a Sv. Juraj iz Đurmanca, KUD-a Kaj iz Zlatar Bistrice, tamburaši KUD-a Lobor iz Lobora, KUD-a Ljudevit Gaj Mače, Tamburaški orkestar KUD-a Zabok, dva tamburaška sastava KUD-a Mihovljan i tamburaški orkestar KUD-a Bedekovčina. Bilo ih je podosta.

Priredbu globalnog značaja vodio je prof. Savo Malobabić, dok je ispred Hrvatskog sabora kulture bio i Dražen Varga. Performere je pozdravio i predsjednik ZAKUD-a KZŽ Mladen Sedak Benčić, dok je priznanja istima podijelio naš Dragec Gorupić Draš ispred Izvršnog odbora Zajednice amaterskih kulturno umjetničkih društava.

S visokom pozornošću smo ispratili nastupe prethodnika i s nestrpljenjem dočekali ključni trenutak našeg izlaska na pozornicu. Prilikom tog čina publika je na trenutak zanijemila, a nakon toga uslijedio je gromoglasan pljesak. Razumijemo ih. Uvijek djelujemo na ljude izrazito šokantno (ne, to nije bilo zato što smo krenuli na krivu stranu pozornice gdje nije bilo stepenica za penjanje. I to nije zato što smo na pozornici prije početka izgledali ko hrpa zbunjenih mrava imitrajući scene iz crno-bijelih nijemih komičnih filmova), ali to je dio našeg performansa. Uvijek imamo alibi i sve radimo planski. Da.

Iako je bilo u planu da se samo popnemo na pozornicu te svojim osebujnim stavom, pojavom i karizmom izmamimo pljesak i ovacije publike, te nakon toga završimo performans ne odsvirajući apsolutno ništa, odlučili smo se ipak za drugačiji scenarij. Zašto? Samo zato jer smo ove godine imali posebno iznenađenje, još neviđeno na ovim prostorima.

Krenuli smo sa kvalitetnom umjetničkom skladbom Đure Prejca (1870.-1936., hrvatski skladatelj glumac i redatelj rodom iz Desinića) "Pozdrav Zagorju". Poznati sin raspjevanog pregradskog kraja, solista Milko Peer, dao je sve od sebe i jednom operno-animato-umjetničkom izvedbom očarao prisutne. Bio je to samo uvod u još jedan u nizu odličnih izvedbi pregradske umjetničke elite. Iduću skladbu "Milost" (poznatija kao crnačka duhovna Amazing Grace, iako njena povijest seže mnogo dalje u prošlost, te isto tako postoji nekoliko verzija, dok izvornik još uvijek nije sa sigurnošću potvrđen) po prvi puta sa pregradskim tamburašima, kao solistica, izvodi prof. Elena Ciglenjak. Svojim osebujnom glasom i izvedbom u duetu sa Milkom Peerom oduševila je publiku koja ju je odmah prozvala pregradskom Mahaliom Jackson. Elena je prije tri godine doselila u Pregradu (Kostel) iz Ukrajine. Predaje klavir u glazbenoj školi u Pregradi, a ujedno je i profesorica zborskog pjevanja. U dobrom tonu nastavljeno je i dalje. Na redu je bila skladba zabavnijeg karaktera, a radilo se o pobjedničkoj pjesmi ovogodišnjeg Krapinskog festivala "Stiha, stiha, povedaj mi mati". Pjesmu je napisao Đelo Jusić, u izvođenju Danijele Pintarić (pjesma je prvobitno bila namijenjena Terezi Kesoviji, koja je baš u vrijeme Krapinskog festivala odlučila imati jedan od svojih "uvrijeđena sam" performansa, pa je, iz tog razloga, čast da otpjeva ovu skladbu pripala mladoj Danijeli. Kasnije se pokazalo da je to bio pun pogodak, a Danijelina izvedba ocijenjena je višestruko boljom od Terezine izvedbe). No, sve je to bilo do trenutka dok pjesmu nisu izveli Elena "Jacskon" i MPeer. Nakon te izvedbe, Tereze se nitko ni ne sjeća, a Danijeli će se pružiti prilika da jednom zapjeva sa ovim snažnim duetom (zahvaljaujući samo tome što je prekrasno izvela orginalnu izvedbu na festivalu kajkavskih popevki.). Nakon treće skladbe publika je bila na vrhuncu, i nedostajao je samo finiš kako bismo ih prelomili do kraja. I za to smo bili spremni, kao i uvijek.

Fade in laganim taktovima tamburaši usijavaju već ionako uzavrelu atmosferu. Temperatura je na maksimumu. Publika se znoji. Iščekivanja su nepodnošljiva. Svi su već prepoznali prve taktove ruske narodne pjesme "Kaljinka". Uz Tempo Accelerando na pozornicu izlazi Alina Grjazjeva (studentica najprestižnije svjetske baletne akademije - Moscow State Academy of Choreography iliti na zapadu poznatije kao The Bolshoi Theatre Ballet School - Moskovska akademija koju su pohađali i Yekaterina Geltzer, Vasily Tikhomirov, Mikhail Mordkin, Asaf Messerer, Igor Moiseyev,Olga Lepeshinskaya, Sofia Golovkina, Maya Plisetskaya, Maris Liepa, Ekaterina Maximova, Vladimir Vasiliev, Natalia Bessmertnova, Mikhail Lavrovsky, Yuri Vladimirov, Boris Akimov, Vyacheslav Gordeyev, Irek Mukhamedov, Anris Liepa, Nina Ananiashvili, Vladimir Malakhov, Anastasia Nabokina, Nikolai Tsiskaridze. Ne znate tko su svi ti ljudi? Nema veze, al zvuči moćno, jelda?!). I tu počinje raspašoj.

Ruska narodna nošnja na mladoj Alini iazvala je oduševljenje u publici. Alina započinje tradicionalni ruski ples, dok njena mama Elena započinje sa autohtonim pjevanjem prvih stihova pjesme. Vriskovi, sveopća histerija, nesvjestica i ostale nuspojave nastaju u trenutku kada kreće refren pjesme. Elena daje znak publici da ritam prate pljeskom, Alina nastavlja energično sa plesom, a tamburaši se gromoglasno uključuju pjevanjem refrena (zvuk karizmatičnih ruskih pastuha nula je u usporedbi sa ovim). Publika je na vrhuncu. Brzi tempo do kraja uz gromoglasno pjevanje i ples ostavljaju sve bez daha. I tu je bio kraj. Vrhunac večeri. Nagli prekid pjesme. Nekoliko sekundi tišine, a zatim neviđeni pljesak i ovacije. (Opet radi autosugestija).

Budimo realni, biste li se vi popeli na pozornicu sa svojim performansom nakon ovakve izvedbe vašeg prethodnika?? Znam, ne trebate odgovoriti. Jel vam sad jasno zašto smo uvijek zadnji?

I za kraj, samo za čitateljice i čitatelje Pregrada.info portala Kaljinka u originalu: