Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Novosti

16.08.2017. 10:47:11 - Jelena Jazbec, Zagorje International

"Najviše mi nedostaju naši zagorski bregi i - mamina kuhinja"

Foto: Hercegovina.info

Zagorje International donosi intervju s pregradskim nogometašem Oliverom Petrakom, koji je dva puta sa Zrinjskim osvojio naslov prvaka u BiH, a sada je karijeru nastavio u dalekom Kazahstanu.

Pregračanin Oliver Petrak nogometom se bavi od malih nogu, pa je tako u mlađim danima, uz Zagreb, Dinamo i Lokomotivu, igrao i za krapinski Zagorec, a svoju je profesionalnu karijeru započeo u NK Lučkom 2011. godine. Tri godine kasnije otišao je Istru, proveo pola godine u Sesvetama, a onda ga je put odveo u Hercegovinu, gdje je do ljeta ove godine igrao za HŠK Zrinjski Mostar. Ovaj 26-godišnji veznjak sa Zrinjskim je dvije godine zaredom osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine, i upravo su to, kaže, bili najvažniji trenuci u njegovoj karijeri, no već sada nalazi se pred novim izazovima. Petrak je, naime, od ljeta ove godine novi igrač Ordabasyja iz Kazahstana. U intervjuu za Zagorje International otkrio je sve o godinama provedenima u Mostaru, što mu najviše nedostaje u inozemstvu te kakvi su prvi dojmovi iz dalekog Kazahstana.

Je li ti bilo teško prilagoditi se na život u Hercegovini? Kakva je bila tvoja ekipa u Zrinjskom?

Brzo sam se prilagodio, premda ispočetka nije bilo baš lako, jer je malo drugačiji mentalitet ljudi. Grad je podijeljen na dva dijela, zapadni i istočni, i dosta se osjete podjele među ljudima po nacionalnoj osnovi. Mostar je također poznat kao jedan od najtoplijih gradova u Europi, pa je i tu bila potrebna adaptacija. Ekipa u Zrinjskom bila je odlična. U tri godine promijenilo se dosta igrača i trenera. Bilo nas je s cijelog Balkana, ali smo se svi dobro razumjeli. Najviše sam se družio s Marijem Barićem iz Zagreba, Slobodanom Jakovljevićem iz Novog Sada i Momčilom Mrkaićom iz Trebinja. Mogu reći da smo postali zbilja dobri prijatelji, premda sam i s ostalim dečkima u odličnim odnosima i u kontaktu.

Spomenuo si određene podjele na nacionalnoj osnovi. Kako je bilo živjeti u Mostaru? Jesi li imao nekih neugodnosti zbog svoje nacionalnosti?

U gradu, kao i u cijeloj BiH, prisutne su podjele. I naravno da u mom poslu ima neugodnosti i vrijeđanja na svim osnovama. Ali mi igrači smo naviknuti na te stvari, to je sastavni dio posla. Pogotovo u nogometu koji je najpraćeniji sport u regiji, i gdje svi nakon nekoliko pogledanih utakmica misle da su nogometni stručnjaci. No, sve u svemu, nakon tri godine u Mostaru, ondje sam se osjećao kao kod kuće i mogu reći da mi je bilo lijepo.

Jesu li Hercegovci ludi za nogometom poput Hrvata? Ima li razlike između njihovih i naših navijačkih skupina?

Ljudi u BiH su dosta veliki nogometni fanatici, ali mislim da je situacija na cijelom Balkanu slična po tom pitanju. Zrinjski je veliki klub u BiH. Uz Željezničar i Sarajevo, imaju najviše navijača. A naši Ultrasi su nas nosili do puno pobjeda i uvijek bili uz nas kada je bilo najteže. Njima veliko hvala. Naravno, ima jako puno ljudi koji dođu pljuvati na stadion i liječiti svoje frustracije, ali na njih ne vrijedi trošiti riječi. Bilo je verbalnog vrijeđanja, ali nikad fizičkog kontakta s navijačima. Čak bih rekao kako ti ljudi ni nisu pravi navijači, pravi navijači su Ultrasi i od njih smo uvijek imali samo podršku. Naravno, bilo je vrijeđanja od strane gostujućih navijača, ali to je svugdje tako.

Drugu ste godinu zaredom postali prvaci BiH. Kako je izgledala proslava u Mostaru?

Napravili smo povijesni uspjeh za klub. Prve godine nam je proslavu malo pokvarila kiša, pa smo tek naknadno proslavili uz koncert Prljavog Kazališta. A ove godine smo zadnju utakmicu morali pobijediti da ujedno osiguramo naslov i proslavimo titulu. Došli su ljudi iz cijele Hercegovine i Hrvatske. Na toj utakmici bilo je preko 15 tisuća ljudi. Slavilo se po cijelom gradu do dugo u noć.

Po čemu se po tvojem mišljenju Hercegovci razlikuju od Zagoraca? A Hercegovke?

Pa razlika osim u narječju i nema velikih. Sve ovisi od osobe do osobe. U svakom slučaju, pamtim samo dobre trenutke i vežu me lijepe uspomene. Ima jako lijepih Hercegovki, isto kao i Zagorki. Iskreno, nisam imao prilike previše ih upoznati.

Kakva je hercegovačka kuhinja?

Kuhinja im je dosta zanimljiva, ali se ne razlikuje puno od naše. Probao sam mnogo finih stvari, ali najviše me se dojmila hercegovačka janjetina, biftek, pura – palenta sa svježim sirom ili kajmakom, burek od mesa i sira…

Već si više od mjesec dana u Kazahstanu. Kako je došlo do odluke o napuštanju Zrinjskog i kakvi su prvi dojmovi?

Želio sam se okušati u jačoj ligi, jačoj sredini i sada je na meni da opravdam povjerenje. Tim ima ambiciozne ciljeve, klub je organiziran i ima sjajne uvjete za rad. Dojmovi su za sada zaista pozitivni.

Kako izgleda jedan tvoj "radni dan"?

Radni dan započinje doručkom, odradi se jutarnji trening, nakon toga ručak, dnevni odmor, popodnevni trening, večera i nakon toga s dečkima neko druženje i spavanje.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme izvan terena?

Slobodno vrijeme se provodi u druženju s dečkima, održavanju forme kroz teretanu, knjigama i filmovima. Također mi je u životu jako bitna vjera pa sam često dok sam bio u Mostaru odlazio u crkvu.

Koliko često dolaziš u rodni kraj i što ti najviše nedostaje?

Sada će to biti nešto rjeđe, ali dok sam bio u Mostaru, svaki puta kada bih dobio više od dva slobodna dana, iskoristio bih ih za odlazak u Zagorje. Znači, bio sam godišnje kod kuće barem pet – šest puta. Najviše mi nedostaju naši zagorski bregi i mamina kuhinja. A nedostaje mi i Zagreb, gdje sam živio nekih desetak godina i stekao mnogo prijatelja.

Kakvo je tvoje mišljenje o stanju u hrvatskom nogometu?

Stanje u hrvatskom nogometu svake je godine sve bolje. Podiže se kvaliteta i mnogo igrača odlazi u inozemstvo. Rijeka je uspjela prekinuti dominaciju Dinama i premda sam Dinamovac, mislim da je to jako dobro za podizanje kvalitete lige i gledanost. Općenito mislim da smo mi Balkanci jedni od najtalentiranijih sportaša u svijetu, a to pokazuju i brojni uspjesi i rezultati na sportskim terenima. Naravno da ima prostora za napredak i uvijek može bolje.

Tko je po tebi trenutno najbolji igrač svijeta?

Najbolji igrač svijeta za mene je Messi već nekoliko godina. Premda Ronaldo možda osvaja više trofeja, igrački gledano, mislim da je Messi najbolji individualac na svijetu.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost? Čime bi se želio baviti kada završiš nogometnu karijeru?

Sigurno me čeka još četiri – pet godina profesionalnog nogometa, tako da sam trenutno fokusiran na to. A kada se završi karijera, tko zna. Sigurno bih volio osnovati obitelj. Što se tiče posla, imam nekoliko planova, ali još je rano govoriti o tome.

 

Članak preuzet s portala Zagorje International.

Reklama
Foto-video studio "Hrvo"