Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Novosti

16.01.2017. 08:13:23 - Jelena Jazbec, Zagorje International

MAGDA KARAŽIJA IZ PREGRADE, USUSRET STOTOM ROĐENDANU, ZADRŽAVA VEDAR DUH

"Naravno da ću i dalje ići na njivu - to me veseli i održava na životu"

Foto: Zagorje International

U selu Sopot živi najstarija stanovnica grada Pregrade, Magda Karažija, koja danas, 16. siječnja, navršava punih sto godina. Ekipa Zagorje Internationala obišla je ovu simpatičnu staricu, a torta i cvijeće koje smo joj donijeli, poklon slastičarnice "Relax" i cvjećarne "Tratinčica" iz Krapine, izmamili su na njezinom licu iskren osmijeh, koji razotkriva vedar duh, neuništiv ni nakon stoljeća života, koji je nije baš uvijek mazio.

Baka Magda, djevojačkog prezimena Šoprek, rođena je 1917. godine u Mihovljanu, no uz to je mjesto vezan samo djelić njezina dugog života. Naime, već s 12 godina otišla je u Zlatar.

"Moja strina imala je u tom gradu gostionicu, pa me uzela u službu. Tamo sam posluživala goste, ali sam i naučila kuhati, tako da mogu reći da sam učena kuharica", otkriva.

Uz Mihovljan je u ovim godinama vežu tek rijetke uspomene, poput predivne crkve koju je često pohodila, a kasnije je, u vrijeme Drugog svjetskog rata, bila srušena. Također se sjeća kako je jednom prilikom bila nestašna, pa je sa stabljike graha potrgala cvijeće, za što je kasnije bila i kažnjena.

"Mama me istukla, tako je to bilo u ono doba. A što sam ja znala, da mi je netko rekao da se to ne smije raditi, ne bih to sigurno napravila", smije se danas baka Magda toj priči.

Do devetnaeste godine živjela je u Zlataru, a kasnije se preselila u Zagreb. Ondje se zaposlila kao kuharica i kaže, proživjela najljepše godine svog života.

"Kad me netko pita što mi je bilo najljepše u životu, uvijek kažem da je to bilo onda kad sam bila djevojka. U Zagrebu je život bio drugačiji, vozila sam se tramvajem, išla sam u kino, kupila sam si lijepe haljine… Zarađivala sam svoje novce, kupila si što sam htjela i nitko mi nije gospodario", kaže.

A onda se dogodio sudbonosni susret koji je u potpunosti promijenio njezin život. Upoznala je svoga budućeg supruga, deset godina starijeg Josipa, rodom iz Sopota pokraj Pregrade, koji je također radio u Zagrebu. Za njega se udala 1941. godine, i prvih su nekoliko godina živjeli u Zagrebu, no kada su se njegovi roditelji razboljeli, ovaj mladi bračni par morao se preseliti u njegovo rodno mjesto, jer se netko morao pobrinuti za gospodarstvo. To je baki Magdi jako teško palo, s obzirom na to da je bila naučena na jedan potpuno drugačiji stil života.

"Nisam baš bila naviknuta na rad na zemlji, rano sam otišla u svijet i zaposlila se. Nisam bila naviknuta na kopanje, rovanje, rad u vinogradu", kaže.

No, hrabro je prihvatila izazov, uhvatila se u koštac sa svim poljoprivrednim poslovima, a uz to se brinula i za kućanstvo i svoje šestero djece, tri djevojčice i trojicu dječaka, s obzirom na to da je suprug odlazio na teren i rijetko bio kod kuće.

"Puno puta se dogodilo da sam bila više gladna, nego sita, jer sam uvijek čuvala hranu za svoju djecu", kaže.

Sa svojim je suprugom živjela gotovo 60 godina, a obitelj im je povodom proslave zlatnog pira pripremila i veliko slavlje. Slavlje se povodom stotog rođendana pripremilo jučer  u Sopotu, gdje su se tako u Područnoj školi okupili predstavnici Grada Pregrade te Udruge umirovljenika Pregrada, kao i članovi velike obitelji ove stogodišnjakinje, koja, uz šestero djece, ima i jedanaestero unučadi te dvanaestero praunučadi.

Na kraju smo baku Magdu pitali što je tajna njezine dugovječnosti i vitalnosti.

"Nikad nisam bila bolesna. Pazila sam da se ne prehladim i uvijek sam vodila brigu za svoj život. A puno sam radila. Sama se sebi čudim kako sam mogla toliko raditi, i to bez muža. Mislim da je tajna u tome da se ne treba puno jesti. Ja nikad nisam puno jela", šali se najstarija građanka Pregrade, koju njezini sumještani najčešće vide kada sa sinom sjeda na traktor i odlazi na njivu. Pitali smo je hoće li i s navršenih sto nastaviti sa svojim radnim navikama.

"Naravno da hoću, kako ne. To me veseli, biti na svježem zraku. To me još drži na životu", zaključuje baka Magda.

 

Preuzeto s portala Zagorje International.

Reklama
Martinko - 150x600