Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Josip Krušlin

Blagoslovljene ove večeri bez upaljenog TV aparata. Prebirem po policama s knjigama i knjižuljcima... Jaka mi je biblioteka kad mi ništa od ovoga sada ne valja, pomislim.

Ma je li to onaj stari znanac? Osjećaj neobjašnjive potrebe da se u ruke dohvati pisaljka pa da se na papiru ostavi malje bjeline i poneko slovo? Slovo za zagrebačku Arenu, koja svojim bijelim lukovima od sebe snažno tjera sumorno novembarsko prijepodne, pitam se.

Pitanja se osovljuju na noge i zauzimaju stav, stoje kao samostalni likovi u prostoru.

Ili slovo za premlade srednjoškolke u Zaboku? S torbama o ramenu i cigaretama koje dime kao mirisni indijski štapići. Sve su rjeđi automobili koji iza sebe ostavljaju čađavi trag (netko je izmislio štetnost). Ipak, djevojke su danas stvari dovele u stari red.

Ljudi vole dim.

Kada ste posljednji puta vidjeli svojim očima nešto što vas je pošteno oduševilo? Oduševilo i podsjetilo iznova na već zaboravljeno značenje te riječi. Skulpture od Siporeksa u zabočkoj srednjoj školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću. Radili učenici. Najprije - zanimljivi oblici, dobre ideje, blagost i oštrina jedno uz drugo i misli o tome koliko je podatan materijal od kojeg su napravljene. I onda pomisao, kao munja nebeska - i ja bih to želio raditi! Siporeks je zapravo tvornički ime pjenobetona. Pod tim se imenom prvi pojavio u našim krajevima. I ostao. Kao Kalodont.  Smijem li kao fizička osoba reklamirati tvorničko ime? O, zabljudjele misli...

Slovo svakako za skulpture u Zaboku!

U ovome trenutku većina Hrvatske leži. Domovina skinuta u gaće. Možda s navučenom pidžamom i po kojom spavaćicom, ranjivija je u noći, u ovom položaju. Što bi se dogodilo da iznenada dođe neprijatelj? Da se od nekud pojavi lopov? Zar ćemo trčati ulicom i vikati:"Dr'žte lopova!", u gaćama? To ne bi imalo smisla. Sutra, kad bude dan, kad se odjenemo, pojedemo ako štogod ostane, onda ćemo u potragu.

Onda ćemo pomoći i policiji sastavljati zapisnik. U slovima.

Blagoslovljena ova večer bez upaljenih ekrana! Vidjeli smo da se može disati, da srce i dalje kuca, sve su tjelesne funkcije aktivne.

Tko bi rekao?!

Oči se polako gnijezde u dupljama. Kao pas kad mu u kućicu doneseš svježeg sijena. Kruži on i liježe, odmah mu se spava. Moje oči, krov od nekoliko crijepova, otvor dovoljan za srednjeg psa, dimnjak kojega je moj brat montirao na pasju kučicu...

Zar ne fali i kućni broj? Suho sijeno, sumaglica...