Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Sjedim za stolom na kom je hrpa knjiga. Gledam po sobi ne bili našla koji detalj da mi odvuče pažnju i nađem izliku da ne učim. A tko mi je kriv?! Fakultet nije obaveza nego stvar izbora. A sreća je da izbor postoji. Lupkam nogom u pod, uzimam knjigu u ruke i vrtim listove da vidim koliko imam do kraja. (A nisam još ni počela). I tako jedno milion puta prevrtim listove, ako ništa, vidjet će se da je knjiga korištena. Dobije onaj vonj starine i požute listovi. A unutra!! Milion boja, sedam različitih vrsta podvlačenja, komentari, stihovi, sve.....da mi bude malo zanimljivije gledati u ta slova. Ona se tope jer je vani 23 stupnja i prelaze u vodeno stanje, kad se nagnem koja kap padne na naslov, pa mi postane jasno od čega su ?slova i napravljena". Idem si napraviti cedevitu da provjetrim mozak prije učenja. Onda opet prolistam od korice do korice i zaključim da bih ipak morala početi učiti jer je ubrzo rok i uhvatiti će me panika. U tom listanju prođe toliko vremena da na TV-u počinje moja omiljena serija u podne koju nikako ne propuštam. Još jednom prolistam prije gledanja serije i zaključim da ću možda popodne biti bolje sreće. Ipak predveče najbolje učim.

Završila je serija. Sad je već vrijeme ručku-pa ne mogu gladna učiti! Nakon ručka naravno valja odmoriti, pa sva energija ide u želudac, uzalud ću gubiti vrijeme za knjigom. Odmorila sam i skuhala kavu odlučna da ću nakon što je popijem sjesti i konačno učiti. Da ne gubim vrijeme popijem pola šalice a ostatak ponesem da nešto pijem dok učim, ipak je ljeto i vruće je.

Ponovo listam. Mislim: da sam bila pametnija, ujutro bih ranije ustala, učila koliko sam planirala stranica za taj dan, i sad bih bila slobodna. Kakva je samo gnjavaža učiti popodne! Listam opet. Bože koliko toga ima!!! Hoću li to stići sve naučiti do roka?! Listam....Počinjem na glas čitati možda se tako prisilim da se koncentriram. I uspijevam kojih pola sata. Nema veze, ujutro ću samo ponoviti što sam danas naučila.

Dovraga! Pala je prva lopta!!! Pojavljuju se dečki na igralištu. Čujem da lupa košarkaška lopta. Pa da, šest je sati, i sunce je malo zašlo, pravo vrijeme za sport. Šuljam se do prozora kao da se od same sebe sakrivam, i gledam nešto što nikako ne bih smjela vidjeti. Ma, ionako mi ništa ne ide to učenje, pa onda bolje da odem van, zabavim se i izigram. Biti ću zadovoljnija pa možda mi onda krene i učenje. Ipak ima samo 989 stranica za naučiti. I ne, nema slika u knjizi-sve je tekst.

Brzo sam se uvjerila da je moje zadovoljstvo na prvom mjestu, pa idem zadovoljiti tu svoju potrebu, a sutra je novi dan. Ako ne ujutro, učiti ću popodne, ako ne onda navečer. Sva sreća da daleko unaprijed počnem sa pripremama za učenje.

Budim se ujutro: da li da ustanem, ili da odustanem?