Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Obećao sam si da ću više pisati. Pa eto, pišem. I o čemu bi drugome pisao nego o sebi. Napisat ću vam kakav sam danas prekrasan dan imao. Kako sam bio ponosan, uzbuđen i sretan. Napisat ću vam kako je život interesantan i lijep. Mislim da je ovo dosta uvoda, a i sigurno vas osim vremena interesira i mjesto i sadržaj radnje.

Danas sam bio u Zagrebu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog gdje je moja Marija imala promociju nakon uspješno završenog pravnog fakulteta. Moju Mariju znate već iz prijašnjih tekstova, a ako ne znate, to je moja zaručnica. S njom nikad nije dosadno, pa tako nije bilo ni danas. Svi koji me poznaju, znaju da uvijek kasnim, ali naspram nje ja sam još u pelenama. Zamislite, ona kasni čak i na svoju promociju koju ona, njeni prijatelji, a najviše njena obitelj, čekaju već šest godina. A znate zbog čega- frizure. Odmah ću vam reći da se isplatilo-imala je najljepšu frizuru , a u kombinaciji sa haljinom, koju sam joj ja kupio, bila je najljepše stvorenje u dvorani. Iako smo do Zagreba jurili top speed na što je ona alergična i na što joj je uvijek zlo, danas je bila prilično mirna i vesela. Vjerojatno je od uzbuđenja zaboravila da joj se na to diže želudac. Na dogovor oko ceremonije smo kasnili deset minuta, ali ispalo je da uopće nismo kasnili jer još nisu prozvali nikoga na M. I dok je ona sa svojim sada već nekadašnjim kolegama vježbala protokol, ja sam otišao po cvijeće i čokoladu. Na to me još i porukom podsjetio moj prijatelj Nikola." Da nebi pozabil." Dok sam ušao u predvorje dvorane gotovo svi Marijini "navijači" bili su već tu, a kroz nekoliko trenutaka pojavila se i zvijezda dana. Svi su komentirali krasnu frizuru, a ja sam vidio samo njenu prekrasnu figuru. Ubrzo su stigli svi- Marija je imala najviše publike u dvorani. Bilo nas je trideset. Izračunao sam da ukoliko bi svaki od 160 promoviranih pravnika imao toliko pratioca, dvorana bi trebala imati 4 800 mjesta, a u Lisinski stane 1 800 posjetitelja. Sigurno su organizatori ceremonije međusobno komentirali: "Dobro da nemaju svi publiku ko Marija, jer bi promociju morali izvesti u Košarkaškom centru Dražen Petrović."

A onda je oko 11 sati krenula promocija i svi smo s nestrpljenjem čekali da Marija prođe kroz vrata. Obratio nam se i dekan pravnog fakulteta. Bio je to najljepši govor kojeg sam u životu čuo. Stvarno se osjetilo da govori iz srca. Mislim da su suze pustili svi roditelji u dvorani. I ja sam, skoro (još nisam roditelj pa sam se uspio suzdržati). A onda je počela prozivka novih pravnika naše domovine. Malo po malo i došao je red na najveći aplauz koji je trajao gotovo dvije minute. Ne, nije to bio aplauz za moju Mariju. Zaslužila ga je, pazite sad - slijepa pravnica. Ako ne kod dekanovog govora, sad su svi imali suzu na očima. Zamislite slijepa osoba (1/160). Da vama malo predočim ispite na pravnom fakultetu. Zadnji Marijin ispit imao je 3 000 stranica teksta, najmanji su oni od 700 stranica (a skripte im skoro uopće nemaju slika). Takvih je 8 do 10 po godini. I zamislite si sad te knjižurine pisane Brailleovim pismom. Ili ne znam, snimljene kao videozapis. Svaka čast toj pravnici - to je upornost i borba. Pokazala nam je da u životu nema granica i da svatko od nas može postići što god želi, ako to zaista želi. No dosta o njoj, pričajmo malo o meni. Sve se više bližilo vrijeme kad će Marija doći po svoju diplomu, pa sam se pobrinuo da kao publika izvedemo koreografiju za nju. Budući da smo zaposjeli cijeli red odlučili smo se za – Val. I kad je Marija prozvana mi smo se uz gromoglasan uzvik, po redu dizali u obliku vala (čak je i baka odlično odradila svoj posao). Dojmilo je to čak i dekana koji je Mariji prilikom uručivanja diplome šapnuo - "ovo je bilo najbolje do sad!" Dakle mi smo svoj posao odradili korektno i profesionalno. I dok su ostali dobivali svoje teško stečene diplome, mi smo u svojim mislima odlutali u svoje svjetove. Mama je tako razmišljala i upitala sestru dali joj je žao što ona nije sada na pozornici (Mateja je mogla birati jer je upala i na pravo i na ekonomiju u Zagrebu). Sestra je na to odgovorila kako joj je ova ceremonija stvarno lijepa, ali da svoju ekonomsku diplomu ne bi mijenjala za ovu pravnu. Moja baka pak je uočila da se najviše budućih pravnica zove njenim imenom - Marija. Na to je Pero primijetio kako ima jako malo pravnika imena Petar. I pazite sad ovo. U tom trenutku na red dolaze prezimena koja počinju sa P. Prvo prozovu (Ivana) Pericu pa Pero poludi plješćući. (evo i rečenice na p). A nedugo zatim prozovu - Mateju Pogačić. Sad smo svi uz smjeh i urlik zapljeskali Matejinoj "dvojnici" s pravnog fakulteta. Ipak će u knjigama ostati da je Mateja Pogačić završila pravni fakultet. Nije li život interesantan?! Da skratim priču, jer dok ovo pišem već je 2:45 u noći. (Tak da završim prije jutra.) Nakon govora najbolje studentice i himne koju je izveo zbor pravnog fakulteta, svi smo se lijepo poslikali s našom slavljenicom. Krenuli smo prema restoranu gdje smo se lijepo počastili - na račun njenog tate. Marija je održala lijepi govor zahvale, a onda sam i ja održao (ne baš tako dobar) govor. Nisam baš bio zadovoljan njime. Htio sam Mariji dati smjernicu kako se ponositi svojom titulom i ne dozvoliti da je drugi blate. Pod drugi mislim na sve one koji se rade strašno pametni, a u cijelom svom životu nisu pročitali 700 stranica (a imaju preko 50 godina). Oni znaju sve, znaju da pravna država ne funkcionira, znaju da je svaki posao namješten, znaju da se bez veze nemre nič. Oni kojima su svi drugi krivi za sve, a oni su vječite žrtve. U današnje vrijeme takvih je sve više. Njih se treba kloniti i jednostavno otpiliti rečenicom- "Da gospodine, u pravu ste. Idite i završite pravni fakultet i vi riješite tu nepravdu u državi". No, sad sam malo odlutal. Pa da se ne zakopam do kraja evo i zaključka.

Hvala ti Marija što si nam omogućila tako lijepi dan i uljepšala naše živote. Volim(o) te!

P.S. Riječ Marija u tekstu se pojavljuje 15 puta (sa ovom 16) pa da vidite o kome je riječ.

Marija (17 put) sa najvjernijim „navijačima“

P.P.S. Tekst je pisan jučer, pa se ispričavam ali ne da mi se sad u tekstu mijenjati svaki danas u jučer...