Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Europska unija kuca nam na vrata. Za nekoliko mjeseci Hrvatska će postati punopravna članica velike europske obitelji. Unatoč dvojbama i strahovima koji se javljaju u pogledu ulaska u EU, otvaraju nam se velike mogućnosti na svim poljima. One se posebno odnose na izgradnju infrastrukture koja obuhvaća ceste, odvodnju, vodoopskrbu, javnu rasvjetu itd. Na žalost, u Gradu Pregradi svjedočimo potpunoj inertnosti gradskih struktura po tom pitanju, unatoč ogromnim problemima koje postoje, naročito s cestovnom infrastrukturom - najbolje o tome govori podatak od 100 km neasfaltiranih nerazvrstanih cesta. To je zabrinjavajući podatak s obzirom da neke lokalne jedinice u našem susjedstvu, koje su puno siromašnije od Pregrade, imaju asfaltirane ceste gotovo po svim "bregima", dok u Pregradi asfalta još nemaju ni mnoge ulice u samom mjestu, a po selima situacija je, kao što dobro znamo, mnogo gora.

Možda je problem u načinu na koji funkcionira novac dobiven iz EU fondova, a to znači da svaki cent mora biti opravdan i potkrijepljen s dokumentacijom, a ukoliko to nije slučaj, dobiveni novac se mora vratiti. Također je za svaki projekt nužna participacija u određenom postotku s vlastitim sredstvima. Naravno, jasno su propisani i postupci javne nabave, nema dijeljenja poslova ispod pulta, pa je očito da takav način poslovanja nekima iz postojeće vladajuće garniture u Gradu ne odgovara.

No, problem nije samo infrastruktura, čija izgradnja i održavanje jest bitan preduvjet ostanka ljudi na cijelom području našega Grada. Ipak najvažniji preduvjet ostanka ljudi u našem Gradu su radna mjesta, kojih je nažalost svakim danom sve manje. Naravno da za tu situaciju nije isključivo odgovorna Gradska vlast. Međutim, ona se nije ni potrudila da ju promjeni, prazna poslovna zona, prazna zgrada "Emke", dovoljan su dokaz koliko se je Grad potrudio da u dogovoru sa poduzetnicima, otvori pokoje radno mjesto. Živimo u kriznim vremenima, koja su posljedica jednog pogrešnog koncepta ekonomije, koji se u Europi sporo, ali polagano mijenja. U slučaju Hrvatske, to je još dodatno pojačano otvorenom pljačkom najviših državnih dužnosnika iz bivše vladajuće garniture, pa je danas borba za radna mjesta nesmiljena. Kroz mogućnosti koje nam daju strukturni fondovi EU (fondovi koje ćemo moći koristi nakon ulaska u EU), a one nisu male 450 mil eura u 2013. i milijarda eura u 2014., udarci krize se ipak mogu ublažiti. Taj novac neće doći u "vrećama" i neće ga okolo dijeliti razni Polančeci, Vukelići, Mladinei i za to dobivati titule počasnih građana, nego će trebati imati jasnu ideju i viziju kako ga upotrijebiti za dobrobit i korist cijeloj zajednici. On služi da njime prvo potaknemo zapošljavanje, potičemo konkurentnost i proizvodnju kroz malo poduzetništvo, gradimo infrastrukturu, jačamo turističku ponudu, čuvamo okoliš. Nije to nikakvo izmišljanje tople vode, nego bi javni novac uvijek i svagda trebao biti tako utrošen.

S obzirom na praznu državnu blagajnu i činjenicu da u RH većina lokalnih jedinice muku muči sa svojim prihodima i upravo u fondovima EU svi vide svoju priliku za očekivati je veliku konkurenciju kod apliciranja. Upravo zato trebali smo još jučer kao Grad početi pripremu za takve stvari - odrediti prioritetne projekte, kvalitetno ih napisati i elaborirati (za to je naravno preduvjet educirana Gradska uprava), uspostaviti suradnju s institucijama koje se bave tim poslom kao što je Zagorska razvojna agencija. Sve to kao Grad nismo napravili pa smo u zaostatku za nekim manjim lokalnim jedinicama, koje imaju već spremne projekte.

U toj borbi za sredstva iz fondova EU, neke lokalne jedinice bit će dobitnice, a neke gubitnice, jer sredstva koje daje EU ipak nisu neograničena. No, uz kvalitetne projekte, gdje se očekuje i potpora države, zašto ne bismo povukli i više sredstva nego što nam je namijenjeno. Takav je primjer Poljska, država koja ne zna za krizu i koja je najviše profitirala od EU. Poljski poljoprivrednici su od najvećih protivnika ulaska u EU postali njezini najveći zagovornici zbog dobrobiti koje su ostvarili, što jasno pokazuje da se pomoću EU fondova mogu ne samo ublažiti udarci krize nego da se država i njezina područja mogu i razviti. Primjer nekih drugih koji su ulazili u megalomanske projekte, a nisu našli načina da bi u njima participirali pokazuje da treba biti oprezan.

Ono što će u EU, na lokalnoj razini, odvojiti uspješne od neuspješnih su dobri upravljači koji imaju snage i karizme potaknuti većinu na angažman, mogu artikulirati zahtjeve građana i koji imaju znanje i stručnosti te zahtjeve provesti u praksi. Više nego ikada bit će važni lokalni lideri koji će svojom inovativnošću i stručnošću moći izdvojiti pojedine regije i gradove. To moraju biti ljudi koji će znati voditi, planirati, koordinirati, uključivati javnost i graditi partnerstvo s privatnim sektorom, udrugama, institucijama, županijom i državnim vlastima. Pregradska gradska uprava, na žalost te karakteristike nema, pokazala je to u više navrata, a jedan od dokaza je i potpuno zanemarivanje pretpristupnih fondova EU, kroz koje se je moglo steći dragocjeno iskustvo, a koje bi danas koristilo za apliciranje na sredstva koja nas čekaju kad uđemo u EU. Ipak sigurno da prilike za popravak ima, ali teško da taj zadatak mogu obaviti oni koji su ga do sad u potpunosti ignorirali te pokazali da mu nisu ni približno dorasli.

Marko Vešligaj