Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: www.rene-schwietzke.de

Autoricu ovih redaka zaista najiskrenije zanima - jesu li ljudi gamad po svojoj prirodi ili je to nešto što naučimo biti s godinama? Od onih sam (ako takvi uopće postoje) koji smatraju da odrastanjem više gubimo, nego dobivamo. Da se mene pita, trebali bismo zauvijek ostati djeca. Mentalno. Ona su iskrena i neiskvarena, i jedina koja svijet gledaju pravih očima. Zašto ih (pobogu!) učimo da budu odrasli?

Često mi se u posljednje vrijeme nameće pitanje - lažemo li namjerno ili zaista iskreno vjerujemo u svoju varijantu priče? Ja naime smatram da je istina poput kocke, trodimenzionalna. Ima šest stranica i svaka nosi drugu sliku (sjećate se onih drvenih kockica sa likovima iz bajki, koje trebate složiti da dobijete mozaik?). Zamišljam da ta kocka stoji na veeeeeelikoj livadi zajedno sa svim ostalim kockama, svaka u svojoj boji i veličini. Uzmimo sada za primjer da ti i ja pričamo o nekoj od ovih kocaka (postoji li uopće riječ poput ove?!). Ja stojim na jednoj, a ti na drugoj strani livade i gledamo neku kocku, istu kocku. Ne vidimo se, ali se čujemo. Ti uporno tvrdiš da je kocka zelena sa bijelim točkicama, a ja kažem da je crvena sa žutim cvjetićima. I ti mi ne vjeruješ... ne vjerujem ni ja tebi.

U takvoj situaciji ne reagiramo svi jednako. Neki (ta sam!) su spremni prošetati oko kocke i sagledati ju sa svih strana. (Pa ako treba i prevrnuti je, da bacimo pogled na donju stranicu.) Neki su prelijeni za tako nešto, ili tvrdoglavo ne žele. A neki jednostavno ne mogu, jer su hendikepirani. Postoje i oni koju su i kocku promašili, ali su vas spremni uvjeriti kako vi gledate u krivu.

Nažalost, ponekad je teško razlučiti one koji ostatak kocke ne žele sagledati od onih koji to zaista ne mogu. U ljudskoj je prirodi da radije gledamo onu stranu koja nam se više sviđa. Brinu me oni koji nisu ni svjesni da je kocka zaista geometrijsko tijelo.

Ako je istina kocka, što je onda laž - negiranje trodimenzionalnosti, ili iskrivljeno doživljavanje iste? Livada sa lažima ne postoji, jer laž nije kocka. Ona može biti bilo što. Ta ona dolazi od promatrača, on je taj koji je oblikuje i stvara, on će joj dati i konačan oblik.

U krajnjoj liniji, nije ni važna laž - jer laž je samo oblik verbalnog izražavanja željene neistine. Dakle, samo je riječ. Važna je misao koja je u njoj sadržana, ona ista koja nas tjera da lažemo, ali sama ostaje neizrečena.