Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Prije početka pisanja kolumne siguran sam da će većina čitatelja pomisliti da se ovdje opet radi o nekoj politikantskom piskaranju, reklamiranju stranaka, zapravo sadržaju svima znanom, a još više dosadno uobičajenom. Znajte da ste u krivu!

Razmišljajući duže vrijeme o tematici kolumne, dosjetih se teme o kojoj se previše ne priča, nije zanimljiva masama, a ipak se nadam da ćete barem malko razmisliti o pročitanome. Radi se o izborima. Pomislit ćete da ovaj dosadnjaković melje bedastoće, no ne radi se ni o europskim, ni državnima, pa ni lokalnim izborima. Pisao bih o izborima u našim životima.

Od najmlađe dobi se svaki čovjek susreće s nečim što svi očekuju da izabere; hranu, odjeću, možda grupu u vrtiću, učiteljicu ili jezik koji će učiti, pa onda izbornu i fakultativnu nastavu, glazbu, film, hobi, tv program… Već od početka su života neki izbori ozbiljni, no za srce i dušu svakoga od nas se dolaskom puberteta pojavljuju i puno ozbiljniji izazovi biranja…

Kad ti se neka djevojčica ili djevojka svidi, srce odradi taj zahtjevni zadatak, no u adolescenciji bi se, po pretpostavljenom uobičajenom modelu, trebao uključiti i mozak, no i onda može samo srce odraditi tako da vas za kratko vrijeme i mozak zaboljeti od takve odluke.

Dolazi i daljnje obrazovanje, srednja škola, izbor zanimanja, zaposlenja, nastavka školovanja, izbor društva u kojem se krećeš, bračnog partnera (ako već ranije nije zabetonirano!), mjesta rada, stanovanja, pa onda opasno biranje načina poboljšavanja materijalnog statusa skopčano s izborom valute i načina kreditiranja. Ima toga biranja i izbora cijeli život, neću dalje nabrajati no svaki će se od vas sjetiti da svaki, ali baš svaki dan nešto bira, o nečemu odlučuje. Da parafraziram Preradovića – o izborima rode da ti pišem!

Tvrdim da su izbori problem!

Ne, ne mislim ni na kakve političke izbore, ni da je ovaj ili onaj politički smjer bolji ili manje dobar, ne! Mislim da je svaki ljudski izbor problem sve ljude jer kad izaberemo, teško možemo natrag i jelo koje smo sami skuhali takvim biranjem, moramo pojesti, a sve dobro ili loše koje smo time učinili moramo nositi kao vlastiti križ. Razmišljam i o tome koliko je takav izbor povrijedio ljudi oko nas, kako duboko, možda smo materijalno, emocionalno ili na drugi način oštetili nekoga.

Netko će primijetiti da mnogi ni ne u primisli nemaju razmišljanje o posljedicama svoga izbora na druge ljude, no takvi zasigurno ni ne čitaju ovakve tekstove, a ako čitaju, možda će početi malo i misliti… Radi se o tebi, meni, svima koji svakodnevno donosimo bilo kave, male i velike, izbore i odluke o sebi, o ljudima i materijalnome oko nas.

Kako biramo? Zašto izabiremo baš to i takvo? Gdje su korijeni naših odluka? Ne bih odgovarao na ova pitanja, ne smatram se dovoljno stručnim i kompetentnim za to. Psiholozi vjerojatno znaju svu silu teorije i prakse izvedene istraživanjima, a ima i drugih stručnjaka koji znaju kako i zašto donosimo takve odluke kakve sami donosimo.

Razmotrio bih samo mali, meni najvažniji dio izbora, a to je biranje načina na koji ćemo do nečega doći. To je biranje puta, hoćemo li u životu ići putem svog života ili ćemo izabrati put bez prepreka, poprijeko, ne gledajući što se oko nas događa.

Kad je dijete maleno pokušava do svega što mu treba doći na način na koji do toga i može doći; beba plače, oni malo veći pokušavaju do onoga što su izabrali doći i na malo pragmatičnije načine pa se bacaju na pod, vrište, grizu, pljuju, tuku se i što već ne rade da bi se izborili za svoj cilj. Tada nastupe roditelji pa izaberu način na koji će problematično ponašanje korigirati, a mnogi ga i ne pokušaju, znate već što se dalje događa… I u vrtićima, a kasnije i školama se događaju slične stvari, pa odgajateljice i učitelji dolaze u velike probleme postavljanja djece u okvire prihvatljivog ponašanja.

Pogubnim utjecajem medija koji zastupajući lažne vrijednosti idolatrije i konzumerizma djeci se nastavlja prikazivati iskrivljena slika svijeta pa kad u svome životi dođu do trenutka kad trebaju izabrati, najčešće izaberu krivo, nešto što će im otežati život ili ga posve upropastiti.

Poseban je problem što u našem zapadno civilizacijskom svijetu ni rad, ni red, ali ni poštivanje ljudi oko sebe nisu na cijeni, a to sve dolazi od problematičnog odgoja u kojem sudjelujemo svi, bez obzira imamo li djecu ili ne jer svojim životima ne pokazujemo da smo dobro birali, a svoj loš izbor još više potenciramo vlastitim nekorektnim ponašanjem prema sebi i okolini.

Razmišljamo li kada o vrijednostima koje smo izabrali? Kako ih pokazujemo kroz svoj život i ponašanje djeci i svijetu?

Kad nas većina misli da je nekakav nogometaš koji igra u nekom od najjačih klubova Europe bolji sportaš od Sandre Perković, Ivice Kostelića ili pregradskog bicikliste veterana Drageca Špiljaka, nekog triatlonca iz Stubice ili Mihaela Vulića iz Zaboka, problem postaje već veći pa polako ulazi u sferu patologije jer pokazujemo da smo, kao pokorni sluge bez mozga i osobnosti, izabrali ono što nam je servirano putem modernih sredstava priopćavanja koji su, nadam se da znate, ionako samo u službi multinacionalnih kompanija koje kroz ligu prvaka i ostala natjecanje nalaze kanal kojim će ući u naše uši, a na kraju i isprazniti nam džepove. Bolje se i ne sjetiti kvazi zvijezda kao što je nekakav američki zgodni klinac Justin ili umjetna Lady Gaga koje naši klinci izabiru kao idole i osobe na koje bi se ugledale…

Pomognite i omogućite da naši mladi dobro biraju, savjetujte ih, recite im sve što znate, posavjetujte se sa stručnjacima i budite sigurni da to svatko može. Ni pomisliti nemojte da u nam Pregradi nije moguće napraviti izbor, ne! Iako nemamo mogućnosti većih sredina, stvari su se zadnjih godina pokrenule i rezultati su vidljivi.

Pogledajte oko sebe i vidjet ćete: djecu koja idu u glazbenu školu, dečke koji na BMX-ima jure šumama, malo starije koji svakodnevno voze bicikl i uspješno se natječu, mlade nogometašice i nogometaše, vatrogasce stare i mlade, svirače, pjevače i folkloraše amatere, fotografe, planinare, gljivare, radioamatere, mlade glazbene sastave, aktivne članove knjižnice, plivače zagorskog plivačkog kluba, ribiče, mlade koji sudjeluju u radu crkve, mlade u političkim strankama i forumima, mlade u medijima, kuburaše i ostale….

Oni su dobro izabrali! Nije im lako, moraju vježbati, raditi, sastančiti, učiti, putovati, trenirati, savjetovati se, snalaziti se u nabavkama opreme i sredstava, truditi se da uspiju… Svi oni, ali i oni koje sam zaboravio nabrojati, a izabrali su neki način djelovanja različit od spavanja, gledanja televizije, droge i birtije izabrali su put koji nije lagan, ali je ispravan. Ako ne vjerujete, pitajte bilo koga od njih veseli li ih ono što rade, druženja, uspjesi u djelatnostima i aktivnostima kojima se bave, ali i javna promocija njihova rada kao još jedan oblik u kome se svaki čovjek pronalazi…

Zato, sami birajte pažljivo, a drugima pomognite da dobro izaberu!

Izbori su svaki dan!