Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

P r o l o g

Bilo je to jedno začudno sunčano poslijepodne mjeseca veljače. Snijeg se već sav otopio, samo ga je bilo na vrhovima visokih planina. Tri su mala vragolana odlučila istražiti tavan stare bakine kuće. Zašto? Pa maškare samo što nisu došle, a gdje miševi i mačke kolo vode, najbolja je zabava.

l.

"Seka, jesi sigurna da nas nikada neće naći?" - upitao je petogodišnjak Leo svoju dvije godine stariju sestru Laru.
"Pa ako ćete ti i Bucko stalno pričati, sigurno će nas naći" - u stavu odrasle osobe, ozbiljno je naznačila Lara.
No najmlađi Bucko nije previše brinuo, on kao pravi trogodišnjak brundao je svoje i potezao Lea za rukav.
"Daj pazite više, što ne vidite da daske škripe, i mogli bi nas otkriti, a onda ćemo morati ići u sobu, ja to ne želim, Leo, ja želim otkriti tavan!! - opomenula je Lara u smjeru svoje braće.
Leo, skoro uvijek slušajući naredbe svoje sestre, stavio je Bucku ruku na usta, i stisnuo ga k sebi, te su oprezno krenuli po drvenim ljestvama u tavanski otvor kamo je Lara već šmugnula gledajući ih sada kroz otvor nagnute glave.

Lara uvijek prva u svemu, samoinicijativno je odlučila da je ona vođa ekspedicije na bakin tavan. Sinoć je čula odrasle kako pričaju o bakinom tavanu kao neistraženom terenu gdje miševi i mačke igraju utakmicu, a ona je to stvarno morala vidjeti. Noć prije skovala je tajni plan s Leom, čim je mama ugasila svjetlo i poželjela im laku noć. Krenut će odmah nakon ručka. Na Bucka su tako i onako morali paziti dok su roditelji još na poslu, a baka si malo odspava u naslonjaču, jer ona to tako radi svaki dan. Da, tada je pravi trenutak da odu otkriti sve što skriva bakin tavan.

"Auuu", uzviknuo je Leo.
Lara je odmah viknula: "Pssst!! Tiho Leo!!
"Nisam ja kriv, Bucko me ugrizao za prst" - šmrcajući, odgovorio je Leo, što je tiše mogao.
"Pa daj mu dudu, znaš da kad ima dudu, onda ne grize" - naložila mu je Lara. S dudom u ustima Bucko je odjednom bio miran kao bubica i svoje je velike zelene oči okrenuo u smjeru starije sestre. 
"Dobro, sad kad smo se popeli, počinje naša pustolovina!"- zadovoljno je rekla Lara i pljesnula rukama, dok su njih troje sjedili na rubu otvora, a male su im noge visjele na otvoru prema dole.
"Ali ja ništa ne vidim",  rekao je tužno Leo. "Samo neke tamne mrlje oko mene lete."
"Pa da, zato ja imam našu svjetiljku, super čarobnu što kad je upališ, vidiš dinosauruse!" – rekla je ponosno Lara.
"To je moja svjetiljka i nisi me pitala ako ju smiješ uzeti, a mama uvijek kaže da moramo pitati druge da nam daju stvari!"– uvrijeđeno je ispalio Leo.
"Evo, sad te pitam. Smijem li je uzeti, Leo?"
"Možeš je uzeti, seka" – rekao je Leo sretan jer je dobio bitku. "A možeš ju i upaliti, mislim da sam stavio da se vidi Kentrosaurus, moj omiljeni."
Lara je zakolutala očima, uzdahnula i upalila svjetiljku.

 

II.

Slabi trag svjetla s dinosaurusom u sredini nije baš puno otkrio i Lara nije bila zadovoljna, ali njezin pustolovni duh odmah je proradio. Što to sve na ovome tavanu ima, odmah je prošlo kroz njezinu glavu. "Što sve možemo danas otkriti, a vidjet ću i pravog miša. Sve što otkrijem odmah ću ispričati svojoj najboljoj prijateljici Ani. Hi hi hi"– tiho se nasmijala Lara.
"Seka što je smiješno, ja ništa ne vidim takvog?" – upitao je vrlo ozbiljno Leo dok su mu plave oči jurile lijepo pa desno.
"Ma ništa još, ti si mali pa ne vidiš stvari kao ja, ipak sam ja starija od tebe i znam više!" – brzo je rekla Lara i digla se na noge. Leo i Bucko napravili su isto.
"Znaš seka, sve što danas otkrijem ispričati ću svojem najboljem prijatelju Krunoslavu, on će biti jako sretan kad čuje naše pustolovine" – važno je prošaptao Leo.

"Ajde idemo, korak po korak dečki, da nam mišići ne pobjegnu" – šapnula je Lara.
"Mislim da oni sada spavaju seka, pa vidiš da je mrak tu." – zaključio je Leo.
Bucko koji je išao između njih, pratio je veoma napeto trag svjetiljke koju je Lara sada okrenula prema Leu. Dok se ona spremala Leu objasniti kako trenutno nije noć i kako miševi ne spavaju, Bucko je brzinom munje oteo svjetiljku iz njezine ruke da se i on igra malo. Sa svjetiljkom u rukama jurnuo je prema sredini tavana.

Trasss, začulo se iz njegovog smjera. Lara i Leo držeći se za ruke krenuli su prema njemu. I gle, pa on sjedi pored jedne stare drvene škrinje.

"Škrinja s blagom" – ciknuo je Leo.
"Ma daj Leo ne budali, to ima samo u crtiću o Spužva Bobu Skockanom i to mora biti u moru ili na otoku, a ne kod bake na tavanu"– šapne mu Lara na uho, radoznala kao i on. Bucko još nije shvatio gdje točno sjedi jer pažnja mu je i dalje bila na svjetiljki.
"Hm, kako ćemo je otvoriti, a možda su i miševi unutra, sigurno spavaju, a Bucko ih je sad probudio", i dalje Leo nije odustajao.
Lara, malo zabrinutim glasom, okrene se prema njima i kaže: "Ja sam dovoljno visoka da je otvorim, ali bilo bi dobro da je više svjetla pa da točno znam kako da to učinim."

"Vidi seka, tamo je jedna svijetla rupica, na onom rubu gore. Vidiš tamo kod one zavjese" – uzbuđeno će Leo prema Lari.
"Pa da, dobro si to vidio, Leo. Tamo je onaj mali prozor, znaš onaj na koji smo bacali kamenčiće ispred bakine kuće, pa se tata poslije ljutio na nas" – ponosno odgovori Lara i krene prema prozoru. Kako je bila viša za prosjek svoje dobi, elastična kao guma i brzopleta, uspjela je samo otkinuti jedan dio zavjese s prozora, ne maknuvši je skroz da dođe što više svjetla u prostor.

Odjednom se stvori snop svjetla točno usmjeren prema drvenoj škrinji, dajući dovoljno svjetlosti da poklopac i dio škrinje bude osvijetljen. Kako je bio lijep sunčan dan, svjetlo je bio blistavo kao da je dobra vila upalila svoj čarobni štapić i usmjerila  ga prema njima.    
"Čarobna prašina!!" – uzvike Leo sav ozaren od radosti i onoga što vidi. I gle stvarno, na svjetlu oko škrinje letjela je prašina sva sjajna i zlaćana, pravo čarobna. Lara nije bila skroz sigurna je li ta prašina zaista čarobna, ali svašta je do sada vidjela u crtanim filmovima i moguće je ipak da čarobna prašina postoji. No, morala se uvjeriti sama, a to može tek onda kada otvori drvenu škrinju i vidi što se točno skriva u njoj. Ako su čarobne stvari unutra, onda je i prašina čarobna. Njena najbolja prijateljica Ana bit će oduševljena kada joj sve to ispriča.
Ohrabrena svojom željom za avanturom krenula je prema Bucku kojeg je isto zahvatila sunčeva svijetlost i koji je sada imao dvije zanimacije; pratiti svjetlost s prozora i onu sa Kentrosaurusom, kojeg je uperio u Lea mašući mu i sav se previjajući od veselja. Leo je bio toliko uzbuđen zbog čarobne prašine da se nije želio niti ljutiti zbog Bucka. Jedva je čekao da Lara otvori škrinju i vidi čarobne stvari u njoj. Skok jedan, dva i evo Lare kod škrinje. Spretno je skinula lokot koji je bio samo zataknut na poklopac, i s obje ruke iz sve snage snažno je gurnula kako bi se poklopac digao i škrinja potpuno otvorila.

Nastavit će se...