Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: whitehouse.gov

Kada sa ovih (skoro) tri mjeseca odmaka gledam na situaciju u Kamenoj dvorani, dođe mi da prešutim neke djelove daljeg raspleta neispričane situacije. Recimo samo da sam se ja pokupila u predvorje, a preko Bandića (koji je sjedio sa mnom za stolom) sam zamolila Bjanku da zamoli Sanadera da kaže Mesiću da nađe Lauru pa da ona prenese Bushu da ga tamo i čekam.

Došao je za nekih 45 minuta, bahat i sam, i obratio mi se na tečnom ratkajskom (koji se ovdje iz razumljivih razloga prevodi na zagorski).

On: " Nekaj si me trebala?"

Ja: "Da, željela bih Vas intervjuirati. Vidite, u slobodno vrijeme radim kao suradnik na jednom portalu, pa sam mislila, ako biste mogli..."

On: "Da, da...whatever...bumo došli i to toga. Nego, buš si kaj popila?"

Ja: "Ovo mi je već druga čaša....ne bi smjela..."

On: (mahne konobaru)..."Aj ne seri, kaj buš spila?"

Ja: (zacrvenim se)..."Pa dobro onda.....kaj ja znam....kaj bute vi?"

On: "Kaj buš ti, bum i ja!" (i glasno se nasmije)

Ja: "Buš?" (procvrčim kroz smijeh)

On: "Som, jesam, mislim ovaj bum. "

(Onaj isti) konobar sada je bio neopisivo ljubazniji, piće nam je doneseno u izvjesno kratkom roku, tako da je razgovor tekao u nadasve pitkom tonu...i krajnje službenom.

PGD.INF: Što ste po horoskopu?
BUSH: Morao bih pitati Lauru.

PGD.INF: Koja Vam je omiljena boja?
BUSH: Ne bih mogao izdvojiti neku kao osobito omiljenu. Mislim da su mi sve jednako iste.

PGD.INF: Gdje ste rođeni?
BUSH: Jesam.

PGD.INF: Što mislite o raku u Iraku?
BUSH: Dobili su kaj su tražili.

PGD.INF: Znači, podržavate ga?
BUSH: Koga?

PGD.INF: Pa rat.
BUSH: Mislite općenito?

PGD.INF: Kak to mislite općenito?
BUSH: Oprostite, možete ponoviti pitanje?

PGD.INF: Podržavate li rat?
BUSH: Koji?

PGD.INF: Bilo koji.
BUSH: Ne volim govoriti ovako napamet, ako biste mogli biti malo precizniji...

Ima neka super rečenica kako je bolje šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju. Možda bi to bio dobar naslov intrevjua. (Jednom kad ga u cijelosti objavimo na portalu.) Večer je završila pomalo iznenađujuće za jednu razvikanu predsjedničku veselicu -  KARAOKAMA (slike slijede). Ja sam, naravno,  iskoristila trenutak novostečene bliskosti i pozvala Predsjednika (i jednog i dugog) da svojim dolaskom uveliča najprije otvorenje novouređenog Trga žrtava snobizma, a kasnije i slavljenički pjena party u obližnjoj fontani. 

Sada čekam da me netko probudi iz ovog ludog američkog sna, prije nego što zaista postanem osobna tajnica nekome kome to najmanje želim biti i prije nego što i ja počnem pričati na ratkajskom. Jer u snovima  je moguće sve, pa čak i mir u svijetu...