Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Renata je bila vrijedna. "Razveselila" me svojim novim potomstvom. I nije joj uopće bio problem došetati ih pred vrata i pokazati. Ali se nešto ubezobrazila pa ništa o njima ne vodi računa. Tri mala mačića. Živa je samo Sofija za koju nismo znali da je Sofija. Renata ih je premještala, ali uvijek negdje oko kuće. Dolazio je i Romeo (mislim da joj je to samo simpatija, jer ni jedan mačić ne liči na njega, a stalno je tu), malo da pričuva potomstvo dok je Renata u lovu.

Cijelu noć je grmilo i pljuštala je kiša. Ujutro sam imala što i vidjeti. Renata je ležala ispred vrata, voda je stigla skoro do ulaza. Iza zidića se su čuli neki glasići. Mama je provirila i vidjela da su u lokvi vode mali mačići. Činilo se da su se utopili. Otišla je po njih i pokušala ih izvući iz vode. -" Hm....., živo je". I tako je Sofija dobila svoje prvo ime - Živoje. Spasili smo Živoja. Tupasta Renata nije ni mrdnula svojim gadnim repom da bi mačiće izvukla iz vode. Ukorila sam je i rekla da to nije u redu - ipak je ona mama mačka. Pridaje mi pažnju samo ako nešto nosim u ruci da nahranim tog gladeža. A ne mogu pustiti gladnu životinju, čak i ako nije moja, pa makar joj dala i ime.

Živoje je rastao, otvorio je oči i teturao. Renata bi ga prenosila i gnjavila, ali se on uvijek pojavljivao ispred mojih vrata. Za razliku od Renate, bio je pitomiji i naviknut na prisustvo ljudi. Čak su ga i susjedi hranili i pridavali mu pažnju, i igrali se s njim. Sve dok... -"Nosi to! Daj nekome!" Šta bi?!? Najednom... Uglavnom, Živoje se nekakako ustalio na mojoj strani vrta, a sve rijeđe kod susjeda. I objavljeno je i obznanjeno javnosti: Živoje nije muško. Što bi reć da je... A takve se poklanjaju, daju, zaboravljaju, bacaju, šikaniraju i čine ostale lijepe geste. Pa dobro, šta sad ako nije Živoje?! Nije pojeo nego je pojela. I nije više Živoje nego... Sofija. Mala Sofijica koja na žalost liči na svoju mamu. Ista. Sad imam dvije gadosti ispred kuće. Al' ne bi ta zalutala! Još mi se onakve gadne ispruže na terasi i moram ih preskakat jer se gospođe ne misle pomjeriti. Šta ću ja Sofijom??? Eno je dreči se... Hoće jest. Moram ić...