Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Iznenada me puknulo. Spustio sam se s Magdalene na vrh Cvjetnog naselja i zastao zatečen. Prizor ispod mene bio je pomalo neočekivan i uzbudljiv istovremeno. Toplice su doslovno vrvjele turistima, bazeni puni ko šipak, tako da se voda takoreći nije vidjela od naguranih golišavih tijela. Graja na sve strane, cijuk dječurlije i urlici zadovoljstva na trenutke su nadjačavali "Dilajlu" koja se orila s razglasa.

Gledao sam taj prizor kao opčinjen. Dotad sam bazene doživljavao nekako podrazumijevajuće, tek kao zgodnu mogućnost za povremena brčkanja i zezanciju, ali ova manifestacija kolektivnog hedonizma otvorila je sasvim novu perspektivu. Kao da sam postao svjestan svojih godina, istina još uvijek tinejđerskih i donekle balavih, ali.. Već za koju minutu našao sam se na užarenom asfaltu autobusne stanice i kao u transu preskočio željeznu ogradu kraj Kanarinca. 

Nekako sam instinktivno krenuo prema trećem bazenu, točnije, prema mjestu gdje se najčešće skupljala toplička raja. U obične dane vjerojatno bi nekog i sreo ali famozni "vikend" je iz temelja mijenjao situaciju. Kao da se cijela bivša Juga sjatila na tih par stotinjak četvornih metara. 

Rezignirano sam svukao majicu i bermude i skočio u bazen. 

Sljedeće čega se sjećam je kako potrbuške ležim na travi blizu dasaka za sunčanje i puštam suncu da me prži. Ne znam jesam li tu poziciju izabrao namjerno ili slučajno, tek meni nasuprot na daskama sjede dvije djevojke. Nikako to nisu moje vršnjakinje, više sliče starijim gimnazijalkama. Jedna je u bikiniju, a druga u plavom badiću s bijelim prugama. Lice ove druge dobrim dijelom sakriva veliki zvonasti šešir čiji obod koso pada prema ušima i ogromne crne sunčane naočale s jednako ogromnim crno-bijelim naušnicama. 

Sasvim jasno mogu čuti njihov razgovor iz kojeg zaključujem da su iz Zagreba. Spominju Lapidarij i neki nedavni provod koji se izrodio u tučnjavu. 

Djevojka u plavom badiću lakira nožne nokte. Budući da je podosta atraktivnija od prijateljice, moj se pogled kao magnet lijepi za njeno lice, grudi i napeti trokut između bedara.  A što drugo očekivat od pubertetlije.

U tom trenutku s razglasa se začula "Lola", Kinksa. Svi smo je tih godina pjevušili i s nekim naivnim automatizmom bez udubljivanja povezivali s istoimenom fatalnom djevojkom što je samo uvjetno točno jer je Lola zapravo muškarac-transvestit, a ta je poprilično intrigantna pjesma s vremenom postala tranny-himna. I tako se dogodilo da sam u nedostatku pravih informacija svoj mračni predmet želje nazvao - Lola. Možda se zagonetna cura s Jackie O naočalama zvala Ksenija, Sanja ili Jasna, ali za mene je u tom času bila Lola.

Tada se dogodila prva neobična stvar. Naime, Lolina prijateljica je primjetila da upadljivo piljim u njihovom pravcu i signalizirala joj.  

- Da? 

- Pa kaj nisi vidla, onaj mali tam?

Lola je lagano prstićem spustila naočale s nosa i pogledom proskenirala prostor ispred dasaka. Istina, oko mene je bilo puno ljudi izvaljenih na tratini, ali brzo je detektirala uljeza. Dok me fiksirala, nije mi palo na pamet skrenuti pogled.  

- Pa nek gleda, nemrem mu to zabranit – zaključila je nekako ravnodušno, popravila šešir i nastavila lakirati nokte. 

Ipak, uskoro je zatvorila bočicu s lakom. 

- Ajmo se kupat, vruće je ubitačno tu.. 

- Ajmo - složila se prijateljica.

Cure su protresle ručnike, popravile badiće i potiho izmjenile nekoliko rečenica.

Tada je Lola iznenada krenula ravno prema meni i zaustavila se točno nad mojom glavom. Okrenuo sam se na bok i zažmirkao zabljesnut suncem. Od naočala i bujne kose gotovo joj nisam mogao vidjeti lice. Učinilo mi se da će me dotaći naušnicama. 

- Čuj dečko, kaj ti se ne čini da si premlad da tak faćkaš cure?

Ne znam kakova je točno bila moja prva reakcija. Možda sam odgovorio "nisam znal da je gledanje zabranjeno". Ili se po svoj prilici samo osmjehnuo.  

- Mali se napalil – nadodala je ulja na vatru prijateljica.

Zanimljivo je to kako u jednom malom isječku vremena stvari mogu postati "zgusnute". Kao presvlačenje kože, kao naglo odrastanje. I kako objasniti da sam tek koji sat ranije dok zatečeno buljim s obronaka moje Magdalene na razuzdane Toplice upravo nešto slično snažno osjetio.

Naime, tada se u jednom pokretu uspravljam, tik uz Lolu. Otresam suhe grančice i travke s trbuha. Možda je to bila samo šašava, spontana reakcija na onaj "mali" Loline prijateljice. A možda sam se htio izvući iz tog ležećeg, podređenog položaja. Ili miks svega toga. Ali mislim da sam je zapravo samo htio malo bolje iz blizine promotriti kad se već ukazala prilika. 

Lola skida naočale i pokazuje svoje velike, zelene, vlažne oči. Pogled joj je prodoran.

- Gle, lijepa si mi - bubam iskreno - Kaj je u tome loše?

- Zapravo ništa. Hvala na komplimentu - odgovora nekako pomirljivo, popravlja kosu i povlači prijateljicu prije nego sam zaustio još nešto reći. 

Ubrzo ih gubim iz vida, nestaju u mravinjaku kupača. 

Još neko vrijeme stojim na mjestu pomiješanih osjećaja. Ipak ne bi se moglo reći da se osjećam posramljeno..Jer, k vragu, moje su namjere bile čiste ko suza. Ako postoji ljubav na prvi pogled, onda je "to bilo to" i  u tome je sav moj alibi. Ljubav je uvijek čista, to bi i Lola trebala znati. :)

Kako cure očito nisu imale namjeru skoro se vraćati, pomalo sam se pomirio s time da ih možda više neću sresti. Tim više što bi kampiranje pored dasaka i njihovih ručnika bila baš bedasta opcija. 

Zato sam i ja krenuo u pravcu bazena. I eto me, već plivam, ronim, dodajem zalutale lopte kupačima. Zapažam toliko zgodnih cura, zamamnih žena.. Ipak moj pogled neprestano traži Lolu.

Na kraju se podosta izmoren sidrim na donjem rubu bazena i rukama pridržavam za kanalice. 

U jednom trenutku – mrak. Netko mi s leđa dlanovima čvrsto prekriva oči. 

Dok se okrećem ruke nestaju.. Preda mnom ništa. Neka mama gura klinca na luftiću. 

Tada mi točno uz trbuh izranja ženska glava.. U vidno mi polje izlijeću napućene usne, zelene oči i dugačke trepavice na kojima se jasno vide komadići slijepljene maskare.

Lola!

Iz usana brizga mlaz tople vode u moje lice i nakon hvatanja daha glasno se smije.

- I? Da nisi slučajno mene čekal? 

Nisam siguran jesam li problijedio ili se zacrvenio, slabo se sjećam detalja. Tim više što me tada Lola doslovce zakucava uz rub bazena i...

Ljubi. Strasno, njezine su usne tople, mesnate i meke.. Uzvraćam poljubac, preplićemo se i okrećemo, sad je ona uz beton. U sedmom sam nebu.

Vjerojatno je zanesenost predugo trajala ili su moje oči ostale taman toliko dugo zatvorene da Lola poput vidre sklizne iz zagrljaja i nestane, misteriozno, isto onako kako se trenutak ranije stvorila kraj mene. 

Tražim je pogledom, sudaram s ljudima u prenapučenom bazenu... Nema šanse. Izlazim iz vode. Zadnja mi je nada sunčalište na daskama. Ali dok se guram i probijam preskačući tijela, nekako slutim ono što se pokazalo točnim. Njihovih ručnika i stvari tamo više nema. 

Nestale su, doslovno isparile.. Tko zna, možda je Lola prije odlaska namjerno izrežirala spačku. 

Da spačku... Smantala me skroz. Tjednima, mjesecima se nisam oporavio. Sve dok valjda nisu naišle nečije druge tople usne i utješile me.

Ah Lola, da samo znaš... Ako je avantura s Hajdi bila nevina dječja igra, s tobom sam bio zapet kao puška, zreo kao kruška. Ali ti si, siguran sam, htjela upravo takav kraj. Zatvorila si mi oči, ali ih istovremeno širom otvorila. Pomogla da shvatim kako ženska bića mogu bit nepredvidiva, strastvena i slobodna. Ništa poslije tebe nije bilo isto, moja Lola. 

Lolololo Lola. L.o.l.a. Lolaaa..