Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

07.04.2010. 23:20:20 - Jelena Jurić

Morbidno

Saznanje, Nevjerica, Poricanje, Borba, Događaj, Nevjerica, Priznanje, Dvojba.

Stanje duha koje se prema nepisanom pravilu nametne saznanjem porazne činjenice da bolujete. Ili da je netko Vama blizak obolio. Od čega?! Moja baka bi znala reći: - "Od one opake bolesti, glu'o bilo" i to uvijek ispod glasa da ne bi prizvala kakvu kletvu. Kao da je bolest sramota.

Saznanje: Muk, tišina, bijes. –Ma dobro, pa ne mora biti tako strašno. Strašno se događa drugima. Ucviljeni preslagujete misli, ali ima više slagalica nego što možete podnijeti. Pa ne mora ona crna mrlja na plućima ništa značiti….

Nevjerica: - A ipak jest… Ne mogu se sad sjetiti latinskog naziva?! Mrvicu bezazlenije pređe preko jezika nego rak ili tumor. Baš je naš jezik grub!

Poricanje: - Ali nikad nije bio bolestan, da je bilo kakvih pokazatelja… Odjednom?!  Čudno je to, baš bez ikakvog simptoma?!: "Nije pio, nije pušio… sportaš…". Naglasak na prošlo vrijeme – bio. Da, kad razmislim, baš je ta "opaka" bolest neprincipijelna. Ne bi se trebala baviti ljudima koji vode zdrav život. Čemu toliki napor i odricanje da zdravi umremo. "- Bio je strastveni pušač!" Ako Vam je tako lakše…

Borba: - Dosta je više prenemaganja i potištenosti. Imamo mi snage i načina boriti se! Pa onako umorno tijelo izložimo kemoterapijama, zračenjima… i kopnimo. Na očigled. Borba prema vani, ali što je ona prema onoj unutarnjoj?! Srce udara, ogromno je, želi me cijelu progutat. Oko njega samo moja prozirna duša.

Događaj – Sve je jasno, sve nevolje poznate, ništa dvojbeno. Pogrebna zvona, misa, mnogobrojni ljudi koji idu u susret istini koju još nitko ne usuđuje nazvati stvarnošću. S gorkom istinom valja se tek suočiti. A ona gorči li ga gorči…

Nevjerica : Drhtava ruka na ramenu, jad u grlu, ljudi pokušavaju ispustiti neku suvislu riječ, zvuk. Gledam, i ne vjerujem vlastitim očima. Ne vjerujem goloj i nepobitnoj činjenici, u jednostavnom logičkom slijedu: bolest - smrt. I znam, i znam da znam… Ma dajte ljudi, prestani se šaliti i trgnite me iz usnulosti!

Priznanje: Htjeli - ne htjeli, morate priznati poraz. Poraz u kom ste izgubili sve. Niste imali izgleda.Poraženi ste od nečega toliko moćnog i agresivnog da je pravo čudo što je toliko i trajalo. Borba je bila nepravedna, a protivnik zao, mudar, efikasan i dosljedan… kako bi moja baka rekla "Opak".

Dvojba : Da li je sve moralo baš tako završiti?!

 

Što vam sad tu nije jasno?!

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama