Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Udaljila sam se par metara i gledam u auto kao u Guernicu od Picassa. Umijeće parkiranja. Divno sam to izvela. Nema niti jedne zamjerke osim što autu nad glavom visi znak zabrane parkiranja. Osvrnem se lijevo-desno, u špijunaži za dečkom u plavom, ali nije na vidiku. Ajde, valjda nisam blesave sreće.

Ostavila sam auto da se sam snalazi u spoznaji da ću mu zasigurno nedostajati. A što ako mi ipak uvesele dan čestitkom ispod brisača?! Već se zamišljam kako tvrdoglavo odbijam platiti kaznu i  stiže mi opomena. Učinila sam prekršaj i sad sam već pozvana na prekršajni sud i proglašena krivom. Hm... Kazna je 700,00 kuna koje mi ne pada na pamet dati, a nije ni da se hvalim da ih imam. Prepuštam sudu da iskoristi njegovo pravo da mi novčanu kaznu zamijeni kaznom zatvora. Pa besparica je. Recesija. I onda čekam jedno šest godina da dođem na red za izdržavanje kazne, a u međuvremenu nastupi zastara izvršenja. Sigurna sam da bi netko platio kaznu samo da ne upoznaje čari zatvora, ali mnogi koji jedva skupe za benzin teško da mogu podnijeti teret uplatnice. I, dođoh do zaključka da te kazne nemaju previše smisla. "Zbog pogrešnog parkinga leži u zatvoru". To je budući naslov u tabloidima koji nakon kratkog vremena neće nikome biti interesantan. Uzimat ćemo godišnje odmore da bi izdržali kaznu zatvora, a zbog recesije ionako ne stižu plaće, ovako barem imamo osiguran obrok i smještaj. Luksuz u današnje vrijeme.

Svejedno, drugi put parkiram na označenom mjestu. Ne želim financirati pravosuđe. A bome ni ono mene...