Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Osmjenuo si se. To me duboko dirnulo. Osmijeh ti je bio poput klavira. A kažu da klavir s godinama ima sve ljepši zvuk, sve veću vrijednost. Sličnost sa klavirom sam prepoznala u unutrašnjosti tvojih usta. Zubi su ti bile kao tipke: crna tipka, bijela tipka. Samo bez ikakvog tona. (na sreću). Čačkalica ti se ustoličila između usana koje su zadnji put vidjele labelo valjda godine kad se proizvelo. Ali si uredno istresao pola bočice losiona da se osjeti da držiš do sebe. I držiš.....bocu pive, 'ladne žuje, nema ništa bolje po ovoj vrućini. Zavodnički prstima gladiš kosu namašćenu gelom sa najnovije reklame. Više ti se zalijepi za dlanove nego što ga ostane ne kosi. Na čelu kapljica znoja čeka da je obrišeš rukavom. Ili šmirgl papirom. Nosiš majicu "sa mišićima", da istakneš svoje štrkljste ručice. Odmjerivši prodavačicu od glave do pete naručuješ dvadeset deka parizera i pola kruha. Tražiš da ti da sok sa najviših polica da možeš malo i podviriti, zaškripati zubima i pomjeriti čačkalicu iz kuta usana. Tražiš da se popne na ljestve ponovo jer ti piješ samo sokove bez šećera. Smišljaš fraze, priglupe komentare, a prodavačica se smijulji, pravi se da si iznimno šarmantan i duhovit, jer joj je to u opisu radnog mjesta. Ipak si ti svakodnevni kupac parizera i losiona poslije brijanja. Ne može si dozvoliti gubitak takve mušterije.

I prihvaćam te takvog. ( Da li mi nešto drugo preostaje?!).