Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Ako ste se ikada prošetali pregradskim ulicama, bilo u doba dana ili noći, vjerojatno se susreli i slobodne šetače na četiri noge. Neki su imali ogrlice a neki i ne. "Peseki" su većinom bezopasno lovili svoje nagonske putanje, njuškajući okolo po uglovima dvorišta i tu i tamo obilježavali teritorij. Uglavnom nisu vam oni nikakva prijetnja, jedino ako su gladni, a vi se šećete sa sendvičem u ruci ili šećete i svoju "pesicu" u doba njenog tjeranja. Takva situacija već bi bila, ako ništa drugo onda zanimljiva.

Moj ljubljeni zakoniti kućni ljubimac

Za one koji ne znaju ili se nisu zanimali, postoji i Zakon o kućnim ljubimcima (NN 135/06, 37/13, 125/13). Kao i svi zakoni i ovaj definira vaše obveze i odgovornosti uz naravno propisane kazne, a zadnja verzija je usklađena sa propisima Europske unije, čiji smo i mi dio postali.

Velikoj većini građanki i građana ničiji pas ne smeta, ako ne ugrožava nečiju sigurnost i ne laje preglasno kao zakonski osuđenik pas Medo iz Istre. Često se zna citirati: Tko ne voli psa, ne voli ni čovjeka!" Pune su internetske publikacije i društvene mreže obavijesti o udomljavanju životinja, akcijama prikupljanja hrane i potrepština za azile i skloništa. Postoje hoteli za kućne ljubimce, klinike za liječenje, centri za dresure, psihijatri za pse i tome slično. Meni osobno su fascinantni bogataši koji svoje milijune oporučno ostavljaju svojim psima, većinom su to pudlice. Pa možda ipak vrijedni onda ona, da je pas čovjekov najbolji prijatelj, e sad da li je najbolji ne znam, ali najvjerniji je sigurno.

20.02. obilježava se Međunarodni dan kućnih ljubimaca, 4.4. Svjetski dan napuštenih životinja, a 4.10. Svjetski dan zaštite životinja. Još tome dodajte datum rođenja vašeg psa, i imate dodatnih 4 puta godišnje razlog za feštu u čast svog ljubimca.

Čuvar na lancu ili kućna maza?

Ovisno o vrsti tj. sorti psa, postoje FCI podjele pasa koje svrstavaju pse u čak 10 kategorija. Oni koji se aktivno bave uzgojem moraju ih dobro poznavati. Mi koji svoje pse smatramo kao kućne ljubimce, da ih volimo i mazimo, ne zamaramo se previše time. Bitan je odgoj psa uz naravno njegovu genetsku predispoziciju, koja je većinom dobivena križanjem rasa. Ima i jedna nepriznata psihološka studija da vlasnici pasa biraju pse prema svojoj naravi i ti psi su ogledalo njihovih karakteristika. Po tome navodno ispada da će agresivni ljudi birati rotvajlere, a oni miroljubivi retrivere ili labradore. No najvažnije bi ipak bilo da se pravilno brinete o njima i njihovom zdravlju i sigurnosti.

Kako i psi imaju svoju karakter, tako i njihovi vlasnici se ponašaju prema svome. Ljudi nabavljaju psa iz raznih razloga. Neki za lov, neki za zaštitu ovaca, neki za čuvanje seoske zgrade, a neki da se maze s njima u kući ili stanu. Najružnije mi je ono kad ih uzgajaju za borbe pasa što je protuzakonito i zarađuju na tome navodno velike novce. Polemike se vode oko toga što je zapravo humano uzdržavanje psa i kako bi trebalo psa tretirati unutar vlastitog stambenog prostora. Zato je tu prednost zakona i pravilnika, pa da se zna kako što treba. No nije baš ni zakon fleksibilan, a ponekad je samo mrtvo slovo na papiru.

Pas na sudu, a gazdi kazna

Hrvatska javnost je ovih dana zgrožena kako je sud u Istri zabranio psu Medi da laje po noći. Apsurd nad apsurdima je u tome što pas nema jednaku svijest kao čovjek pa da zna kontrolirati svoj lavež. A presuda kaže da ne smije biti u dvorištu ponoći već u to vrijeme u kući vlasnika, inače ide kazna od 20 tisuća kuna. Vlasnik psa je odgovoran za njega, al kako da mu zabrani lajanje po noći osim da ga eutanizira, a to i je vjerojatno bila namjera prijavitelja "zločinca"  Mede.

Također pamtim slučaj u pregradskoj okolici gdje je gospođa krenula u redovnu dnevnu šetnju sa svojim psom, nije mu na vrijeme stigla staviti vodilicu za pse tzv. "lajnu", pas je istrčao iz ograđenog dvorišta na prometnicu, naišlo je vozilo koje je bilo u brzini, lupilo je psa, na sreću pas je imao lakše ozljede, a auto udubljenje od udarca.  Ali ono što je zakonski dozvoljeno da vlasnik auta koji je naletio na slobodnog psa, tuži vlasnicu jer mu je pas načinio materijalnu štetu, nije bio na uzici, tj. pod kontrolom vlasnika. Imamo i slučajeve gdje su psi pušteni da se "prošeću sami po gradu", ugrizli malu djecu ili odrasle. I tu ima također osnova za tužbu, pogotovo ako pas nije cijepljen protiv bjesnoće. Nije samo bitna relacija tužbe, kazne, materijalne koristi ili štete, već da se zbog nesmotrenosti vlasnika ugrožava i pseći i ljudski život. I onda kad se desi neka tragedija, onda jauk i optužbe na sve strane i prozivanje krivca.

Moj pas, moja slatka briga!

Moj muž i ja smo recimo oni vlasnici pasa koji svoje pse smatraju i djelom obitelji. Naša "pesica" Zara ima privilegiju da spava na kauču, slobodno šeće po kući i dvorištu, ima svoje igračke, redovito, ali nevoljko se kupa i češlja. Tepamo joj, vodimo u šetnju na "lajni", kupujemo joj probranu hranu i poslastice, vodimo veterinaru, slikamo je u svim pozama jer zna biti jako smiješna. Volimo je i ona nas. To nam svakodnevno pokazuje na svoj način.

Jedan od najdražih nam je prizora kad od nekud dođemo doma, a ona sva sretna što nas vidi, trči nam u susret, skače i veseli se. Nema tog lošeg raspoloženja kojeg takav prizor ne može popraviti. Ponekad nas razljuti svojim nestašlucima, i kao da zna da je kriva, pokušava se umiliti i popraviti situaciju, pa da sve bude kao prije tj. da dobije poslasticu. Rado se odazovemo na akcije skupljanja hrane za nezbrinute životinje, a jedan od razloga za to je i naša Zara.

Kada sam došla živjeti kod muža, rekla sam mu da mi dom nije potpun ako nema psa i mačku (da, imamo i crnu čupavu mačku po imenu Luna) jer sam tako odrasla, s njima kao svojim malim prijateljima. Redovito bih dobivala pokude od svojih roditelja kada su me uhvatili da spavam sa njima, jer bih ih krišom znala dovući kroz prozor. Tako da ljubav prema životinjama se vjerojatno rađa još od malih nogu. Znam da ću biti jako tužna kada Zara više neće biti s nama, i ostati će dio tuge, ali i lijepa sjećanja. No tako nažalost mora biti, jer sve ima svoj rok trajanja, pa i život sam po sebi. Zato ćemo onda opet udomiti novog kućnog ljubimca, kojemu ćemo htjeti uljepšati njegov pseći život. On će sigurno uljepšati i naš, kao jedan od naših najboljih i najvjernijih prijatelja - koji svakako zaslužuje našu ljubav, jer je zna nagonski cijeniti i bespovratno nam je vratiti.