Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Draga Jelena, 

Oprosti, dugo ti se nisam javila. Znaš kako je, da sad ne izmišljam razloge mom ne javljanju. Ništa ne stigem! Zapravo, kad imam vremena onda pokušavam obaviti dosta toga a misli su mi na sto strana i jednostavno nemam volje za pisanje. Uvijek kasnim, zaboravljam važne datume, odlazim na raznorazne kave i pričam s ljudima ali se ne sjećam što smo uopće pričali. Pričam samo o sebi i moji su mi problemi najvažniji i uvijek mislim da je meni najgore. Posao me užasno opterećuje, iscrpljuju me i iskorištavaju, ali što da radim?! Mora se od nečeg živjeti. Tako da mislim na tebe, ali sam uvijek u žurbi i frci, jednostavno se ne stignem javiti. Uspijem vidjeti na internetu da se još baviš nogometom, da pišeš, to je lijepo. Ja eto više ništa. I vidim da se još uvijek nisi uozbiljila. Zar ti nije vrijeme? Moji su svi dobro, rade, idu u školu. Ni njih ne stignem preko dana vidjeti. Ujutro kad odem na posao spavaju, kad se vratim oni su vani, spremim im večeru i u krpe. Eto, vidiš ništa novo. Samo bih te opteretila svojim problemima pa vjerojatno zbog toga ne pišem. A i ti se nešto u zadnje vrijeme rijetko javljaš. Nadam se da je sve u redu? Rado sam primala tvoja pisma.

Malo smo se izgubili u ovo vrijeme tehnologije. Lakše nam je komunicirati ali to rjeđe činimo. Pošalji ponekad pismo. Možda ti neću odmah ili uopće odgovoriti, ali znaš kako je...Uvijek nađemo neko opravdanje. Samo da ne bismo kasnije žalili. A nekada sam pamtila sve rođendane, sad uoće ne mogu smisliti valjan razlog zašto ti se ne javljam.

S ljubavlju,

Tvoja Svakodnevnica