Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Za stolom u kutu Sir Anthony, Natalie i ja ispijamo limunadu. Ona nije htjela skinuti šešir, meni je prevruće. (A i ovaj korzet me steže.) Suncobrane smo odložile na stolicu do. Trebale smo ponjeti lepeze. Pianino svira ni glasno ni tiho, taman da se može pričati. Skupilo se prilično ljudi - neki sjede, za druge nema mjesta. Kurtizana je nešto manje, ta ipak je još dan. Vani na ulici nekoliko spregnutih konja, svaki čeka svog gazdu. I njima je vruće. Naoko sasvim obična subota u pitomom gradiću Forhill Ocountyju.

Repdo Fox je poznat na širem području Divljeg Zapada, ali je noćna mora lokalnog stanovništva. Kao mali, krao je jaja iz kokošinjca, i to bez nekog posebnog razloga - valjda da izgradi imidž zločestog dečka. Sada pljačka vlakove. Priča se da je u Mexicu zasadio polja opijuma, i da se bogati prodajući ga strancima. Za njim je izdana tjeralica u najmanje 3 okruga. A evo ga sada, s pištoljem za pasom, na šanku naručuje već četvrti wiskey.

Svi se prave da ga ne primjećuju, i da zapravo ni ne znaju tko je. Ali suzdržani osmijesi i prigušene rasprave odražavaju napetost na galeriji Saloona. Jedino George neustrašivo stoji po strani, savjesno prateći svaki njegov pokret. U ovakvim mu je trenucima žao što još nije šerif. Nasuprot njega, točno vis-a-vis, Jack Pear - urednik u lokalnim novinama - isprobava mogućnosti svog novog fotoaparata. (Te velike kutije na četiri noge, sa specijalnim prekrivačem u crnoj varijanti.) Njegov brat Thomas, budući kongresnik, za susjednim stolom vodi žučnu raspravu o strahovitim posljedicama uvođenja prohibicije .

Ja se pravim da mi nije neugodno. Šutnja traje već dobre tri sekunde, a ja ne znam o čemu da pričamo. Njegove mi plave oči ometaju koncentriraju. Sreća pa je Natalie dovoljno trezvena da spasi situaciju. Gledam je kao da je slušam, ali zapravo ne pratim je ni malo. Razmišljam o njemu, a on sjedi tu kraj mene. I tako, malo pričamo, malo se pravimo da pričamo, kad odjednom primjetimo da je sve utihnulo...

Spontano se okrenemo prema šanku i zaustavimo svaki pokret. Nismo ni disali. (Ja nisam baš dugo izdržala, ovaj mi korzet sputava respiratornu pomičnost, a time je i kapacitet pluća manji.) Repdo je spustio wiskey i rukom krenuo prema opasaču. Jurak, mislim ovaj, George podignu ovratnik i reče nešto sebi u bradu. Jack se pokušavao izvući sa smješkom. (Zaboravio je da ga ne smije slikati! A ako ćemo iskreno, nije ni slikao njega. Makar, sa takvom senzacijom tiraža novina strelovito bi narasla.) Sekunde su trajale vječnost... Thomas je ustao s namjerom da verbalno spasi situaciju, ali ovaj je pištolj uperio u njega. (George opet šapće u ovratnik. Ali sada shvaćam s kim priča! Vidim šerifove ljude kako se ušuljavaju na trijem i prstom mi signaliziraju da začepim gubicu.) Konobarice su čučnule pod šank. Jack se pokušao odmaknuti od aparata, ali u trenutku nepažnje laktom okrznu bocu i ona se razbije u 24 (riječima: dvadesetičetiri) komadića. Mi protrnemo. (Posebice moja lijeva ruka.) Repdo se okrene i ispali tri hitca u smjeru fotoaparata. Ja se stresem, a zatim mi padne mrak na oči. I to doslovce! Nešto se čudno događa sa slikom, a i ton se gubi...

Budim se u fotelji, smetena i slinava. Lijeva mi je ruka totalno oduzeta. Valjda sam ležala na njoj. Na TV-u Robert Valdec. "Istražite sa mnom tamnu stranu Hrvatske." Sranje, opet sam zaspala pred televizorom!