Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

"Europska Unije je ponovno prioritet!" veli Jadranka Kosor. Odmah nakon slovenske deblokade hrvatskih pregovora sazvala je pregovarače, ministre i ostalu ekipu te jasno dala do znanja da ulazak Hrvatske u EU postaje ponovno primarna zadaća vlade.

Iskreno da Vam velim, nisam baš previše upućena u raznorazne zakone, direktive, propise, odredbe i ostale dokumente koji određuju naša prava naspram EU (ni EU naspram nama, premda mi nos veli da vaga važe na njihovu stranu). I ovo koliko naprosto vrišti i blješti sa naslovnih strana dnevnog tiska te koliko čujem na Dnevniku i ostalim informativnim emisijama, ne zvuči mi ni atraktivno ni primamljivo da bi time kratila svoje vrijeme (ruku na srce, rađe pročitam kolumnu Krešimira Mišaka nego članak o potezima i postignućima Jadranke Kosor). No nekako se ne mogu oteti dojmu da i stvari koje se objave i priopće javnosti u biti samo predstavljaju paravan za stvarna događanja posljedice čega ćemo osjetiti tek s vremenom.

Koliko sam shvatila, pristupanje tako velikoj organizaciji kao što je EU je proces koji će prožeti sve segmente našeg društva. Tko nam garantira da se nećemo naprosto istopiti i nestati u tako velikom loncu??? Iz iskustva naših dragih nam susjeda Slovenaca ne mogu izvući oduševljenje ni njihovo zadovoljstvo činjenicom da su članica tako velike grupe. Štoviše, sve se češće čuju pritužbe i jadanja na postojeće stanje. Prekapanjem po forumima, blogovima i tisku nerijetko se naleti na mišljenja običnih građana koja nisu ni malo ohrabrujuća. Žale se da im je ograničen uvoz voća ( čime se nabija cijena tih namirnica), određene su dimenzije povrća (Ma, daaaajte, ljudi! Od kad priroda slijedi norme i propise?! Baš se u njezinoj raznolikosti i razigranosti krije sva njezina draž!!!), kontrolira se broj posađenih čokota... To je samo jedan mali dio koji se odnosi na poljoprivredu. Kaj nas tek čeka kod ostalih 32 poglavlja?

Zabrinjava me činjenica da smo tako tromi u vezi svega toga. Zar nikoga nije strah da ćemo biti izravno podložni europskoj diktaturi gdje ćemo biti primorani odreći se svoje autonomije, neovisnosti, i na kraju, slobode? Prelagano dajemo pravo na određivanje naše sudbine u ruke onih čiji je možda jedini cilj dobiti mjesto u udžbeniku iz povijesti (i popuniti vlastiti budžet).