Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: www.derventa.org

U svom kratkom životu doživjela sam proslave dane oslobođenja dva grada. Povijest je pokazala ili će pokazati koje je (zaista) bilo oslobođenje. Mislim da je za Grad Rijeku sasvim jasno da se radi o oslobođenju, ali za ovaj drugi grad iz kojeg potičem, oslobođenje je više nego opasna riječ.

Imala sam veliku nesreću biti sudionik jednog od dva oslobođenja. Jedno je trećesvibanjsko, a drugo trećemajsko - veličanstveno srpsko oslobođenje Doboja (BiH) bez ispaljenog metka. Postavili su svoje tenkiće na okolna brdašca, barikadice po gradskim ulicama, bradate debeljuce (ni malo nalik Djedu Mrazu) pred ulaze važnih zgrada, a u zraku miris paljevine okolnih sela. Muk i tišina. Prazne ceste. Prekinute telefonske linije. Nije mi to ličilo na oslobođenje. Nisam imala potrebu biti oslobođena, a nisam poznavala ni zasigurno pomno propisane odredbe postupka oslobađanja. Za mene je jedino oslobođenje bilo ono Sarajevsko što je stizalo na kioske svaki dan. Nešto kasnije sam shvatila (pametno dijete sa punih 13 godina) da su nas oslobodili vode, struje, telefona, radija i televizije, zdrave pameti, života, zdravlja, ljudskosti, suživota, prijatelja,roditelja,  imovine, škole... (j*** jagode, ko da sam ih željna). Popodne je tišinu razrezao glas iz megafona: "Doboj je oslobođen. Pozivamo sve da predaju oružje do16 časova. Ukoliko to ne učinite bit' ćemo prisiljeti pucati". I tako nekoliko puta. Bože sveti! Od čega nas oslobodiše?! Kako rekoše tako i bi. Zapalio se stari grad, gorio do neba, šušti i cvili, stakla se tresu, vreće na staklima podrhtavaju kao uostalom i ja, topovi grme (znam razliku između PAM-a i PAT-a). Oslobodili grad od civilizacije. Životinje sa malih ekrana prešle na ulice i urede, popunili zatvore i logore... oni... naši osloboditelji. Od brige će nas sahraniti.

Sasvim slobodno šetam riječkim ulicama. Na glavnim ulicama i trgovima vijore hrvatske zastave, slavi se 3 svibanj, dan oslobođenja Grada. Ljudi veseli, uživaju u sunčanom danu. Nakon završenih obveza sjedaju uz obalu u omiljeni caffe, uživaju u ugodnim razgovorima i sve im je na dohvat ruke.  Mislim si...Tko se boji oslobođenja još?