Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Čitajući novosti na internetu naišla sam na jedan zanimjiv članak. "Zar se sramimo kaj smo Zagorci?" Nisam dovoljno dugo proživjela u Zagorju da bih mogla u potpunosti ocijeniti istinitost napisanog u članku, ali imam toliko iskustva da mogu tvrditi da to nije samo "problem" Zagor(aca)ja. Pretpostavljam da ljudi koji žive u nekoj sredini žele promjenu, i nju nalaze kroz glazbeni, kulturološki, i sl. izričaj drugih krajeva. To ne znači da ne cijene svoju kulturu, ali je iz nekog razloga manje eksponiraju. Zagorska glazba nije ništa manje ni više zastupljena nego npr. primorska. Nije rijetko da na Opatijskim plažama sviraju dalmatinske pjesme, a to ne znači da Opatija nema svojih ili da ih manje cijeni. Možda je ipak pristup previše samokritičan. Ne radi se tu o natjecanju iako je zaista istina da ćete npr. dalmatinske pjesme čuti u svim dijelovima Hrvatske ali teško će vam se dogoditi da ćete čuti Suzu za Zagorske brege, ili Vužgi ga blaž... Ne vidim nikakvo logičko objašnjenje tome ali....

Primijetila sam da postoji određeni kompleks Zagoraca, vjerojatno iz uvjerenja da su "manje vrijedni", zapostavljeni ili da im se ne pridaje važnost koju zaslužuju. Zbog čega je to tako? Pričanje na vlastitom dijalektu je sasvim prirodna stvar, ali ima prilika, situacija gdje mu nije mjesto, gdje je nužno govoriti književni jezik. Pojedinci to zloupotrebljavaju, ili uopće ne poznaju književni jezik i služe se isključivo dijalektom. Različitost dijalekata može biti samo bogatstvo a nikako razlog za podjelu.

Zagorje se ima čime dičiti i ne vidim razloga zašto bi se osjećali inferiorniji ili osjećali nelagodu što govore dijalektom. Jedino logično objašnjenje je da sami ne vode dovoljno računa o svojoj promociji ili su previše samokritični. Jer na kraju.....Sve počinje v Zagorju!

Najlepše biti je v zagorski kleti
s pajdašimi stari dok lampaš nam svetli,
najlepše biti je v zagorski kleti
s pajdašimi stari i v zimi i v leti.