Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Josip Krušlin

"Samo sem bregima dragim obećal da vrnul se bum nazaj....."

Nije dugo trebalo da postanem fan Suze za Zagorske brege. Neprimjetno sam se utapala u krajolik, oprezno i sa izraženom znatiželjom (još sam k'o po "zlu" znatiželjni tip). Sve mi je bilo ludo simpatično. Vjerojatno sam jedna od rijetkih koja je došla na kiosk i tražila razglednicu Pregrade. Bilo mi je skoro i neugodno. Pomislih: "Ispričavam se, znam da se razglednice šalju uglavnom s mora, ali meni je nekako drago da sam tu, pa bih se voljela javiti ljudima kojima sam pričala o mom dolasku u Pregradu i koje je to veselilo". U nekoliko prvih posjeta Pregradi bila sam prilično samozatajna. Činilo mi se da sve ima svoj red i da svojom neupućenošću u dnevna zbivanja mogu poremetiti idilu i da mogu izazvati gnjev okolnih brda.

Oduševljavalo me zelenilo i nije bila rijetkost da se ustoličim na nekoj od klupa i pustim mašti na volju. Bila sam sama sebi čudna jer sam nova u gradu, a uopće se tako nisam osjećala. Pogledala sam da slučajno na klupi nije ugravirano moje ime jer mi se ne čini da sam tek došla nego da sam se odnekud vratila.Teško da na takve osjećaje možete samovoljno utjecati. Pala sam na šarm. Kao prvašić koji nema pojma da se zaljubio, pa djevojčicu do sebe čupa za kosu izražavajući simpatije. Tako sam se i ja meškoljila, kao da sam upoznala nekog novog tko me se jako dojmio, a čini mi se da ga poznajem cijeli život. Samo ga ne mogu potegnuti za kosu, nego se smijuljim i uživam u pogledu. Kad vam se svidi grad, onda vam se moraju dopasti i ljudi. Mnogo je toga što čini Pregradu. Nešto vam je na dohvat ruke, a nešto osjetite tek kad ispratite znak "Pregrada". Osjećate se kao da ste ostavili nešto što će vam nedostajati.

Nije mi dugo trebalo ni da se udomaćim. To su stvari kojih tek naknadno postanete svjesni. Postala sam nestrpljiva za vozače KR oznaka koji su se "vukli" po cesti, usporavala na mjestima "naplate prekršaja", čim bih se spustila s autoputa otvorila bih širom prozor u stilu "osjećaj se k'o kod kuće", uputila bih blago prijeteći pogled ako bi netko sjedio na mojoj stolici u caffeu. Znam gdje je najbolja kava, najbolja hrana (ukoliko mi plate proviziju sljedeći put pišem imena), do kad rade benzinske, trgovine, "krčme"...To sve nećete znati ukoliko vam nije stalo. Čini se da je i Pregradi stalo, trudi se i izaziva me, i ja se vraćam ili bolje rečeno ostajem. Nisam bila svjesna da, dok sam ja upoznavala Pregradu, i ona je upoznavala mene. Svašta bi ona lijepog napisala o meni, samo je malo sramežljiva kod ispoljavanja osjećaja i ne voli se eksponirati. To joj je mana zbog koje mi je još draža.

I ne bi dugo, put me opet naveo u Pregradu.

"....a ja nis ni jenput pogledal za sebom,
od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
samo sem bregima dragim obečal
da vrnul se bum nazaj."