Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Josip Krušlin

Pisati o Pregradi, a da nikad nisi bio u Pregradi ustvari i nije neki problem. Ako pored sebe imaš Jelenu, uopće nije problem. Pa sva čuda moderne tehnologije, pa Google Earth… Ooopaaa, vidi, vidi...

I sve to tako prolazi kroz misli, dok stvarno u tražilicu spomenutog programa nisam ukucala "Pregrada, Hrvatska", a monitor mi pred oči izbacio panoramu mjestašca obrubljenog zelenilom šuma. Pa klik, klik, klik po sličicama. Jer ruku na srce, na Jelinim slikama iz Pregrade zeleni se uglavnom travnjak. Onaj nogometni.

O. K. sad Vam je svima jasno. Jelena je Jurić. Ona koja Vam se javlja kroz Dnevnik nogometašice. Ja sam Goga. Koja nikad nije bila u Pregradi. Al sam dovoljno vremena provela na kavama s Jelenom da bih upoznala njenu očaranost tim gradićem u srcu Zagorja, a i sama se "navukla" na Pregradu i ljepotu oko nje.

Iskreno, kad sam prvi put čula da se govori o tamo nekoj Pregradi mislila sam da se netko šali. Ma kako se uopće grad može zvati Pregrada? Pregrada je nešto statično, što razdvaja prostor, neki zid, ograda... U sljedećem trenutku sinulo mi je, a zašto ne, kao da je ime ovog mog najdražeg grada razumljivije.

I tako nekako, Pregrada se uvijek u našim nalaženjima po kavama spusti u razgovor. Kroz nogomet, kroz berbu grožđa, kroz neke veselice, kroz glazbu... A najviše kroz ljepotu kojom odiše. I znam da sve ove moje rečenice ne bi imale smisla da nisam upoznala sutone u Pregradi. One koji se spuštaju na nepregledne linije vinograda i kleti koje mirno i spokojno uživajući čuvaju tu nepreglednost. Osobno, obožavam sutone. Gdje god se nalazila, za mene je suton najljepši dio dana. Onaj u kojem uistinu uživam, ako stignem. I nekako se dogodi da na suton u Pregradi uvijek stignem... Iako sam tu u Rijeci, gotovo dvije stotine kilometara daleko. Najviše ustvari uživam u sutonu koji je samo nastavak plamenim tonovima jeseni koja je ono zelenilo s početka priče obukla u vatrenije boje. Pa se i vinogradi, i šume, i kleti, i polja čak je i Kosteljina koja se u toj ljepoti ulijenila pa poooolako teče kroz gradaciju toplih boja, na rubovima svojim obukla u plamen... I onda ti se, kaže Jelena, spoje nebo i ti zemaljski, gotovo rajski tonovi jeseni... I kao da sve gori...

 A ja... ma ne moram niti zatvoriti oči... jer sutone obožavam, a Pregradu ionako... već sad volim...