Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

20.01.2010. 21:06:06 - Jelena Jurić

Moj život je frizerski salon.

Moj život je frizerski salon. Ispred njega je otirač na kojem oni obzirniji obrišu noge da ga ne uprljaju. Ostali kroče blatnjavim i prašnjavim cipelama. Ne biram tko će ući, na to rijetko mogu utjecati. Biram koga ću zadržati.Tko pokuca - otvorim. Ulazi svakakav svijet, sa čudnim i neobičnim zahtjevima i pričama. Čupavi, bradati, ćelavi, metroseksualci, penzioneri, sportaši, krezavi, masni, uljudni, zgodni, šarmantni... oženjeni. Neki uljudno pozdrave, neki zahtijevaju da budu pozdravljeni. Imam raznog pribora kojim mogu preoblikovati njihovu sadašnjost. Na bolju prošlost ili goru budućnost. Povjeravaju mi se, pričaju mi priče koje me većinom ne zanimaju, govore uvijek o sebi, a o drugima rijetko dobro. Posmatraju se u ogledalu, očekujući moj mig ili štogod drugo. Nisam uvijek raspoložena. Neki su se ustoličili a ja se vrtim oko njih, i udovoljavam prohtjevima. Rijetki su to i zaslužili. Dok bezvoljno timarim usijane glave, pokraj salona prolaze ljudi vrijedni moje pažnje. Niti oni kucaju, a ja nemam vremena proviriti. Šteta. U tom izlogu bi se štošta moglo odabrati. Navrate i samokritični, kojim je ego na rezervi, pa traže savjet za nekakve perike, tupee, da prikriju svoju nesavršenost. (A što je sa onim u glavi?!). Dođu i oni koji uđu, a jedva čekaju da izađu. Žao mi je, ako su vam očekivanja bila nerealna, ali ja sam "ono što vidiš to dobiješ". A možeš dobiti jako mnogo.

Dođe vrijeme da malo sredim pod, pobrišem neke tragove, prozračim i riješim se neugodnih mirisa. Uvedem neke novine. Nastojim zadržati svoju klijentelu, ali i oni nekad svrate kod drugog frizera. Ne ljutim se. Njihove stope ne uklanjam sa poda, već će se oni vratiti. Ući će neki novi ljudi, koji će često koristiti moje haube, fen, trimer, i kucati na vrata na neki specifičan način. Neće mi smetati ako prije ne obrišu cipele.

Mali je to, sasvim prosječan salon, u koji stane mnogo ljudi. Imam poseban dio za česte, meni drage goste, i srećom taj dio je uvijek popunjen. Ja vjerojatno od svih njih imam najgoru frizuru. I svejedno, opet dolaze. Da li radi mene... ili radi frizure?! Gotovo nebitno... sve dok su tu.

Sve loše pometem i gurnem u kut. I on se često zatrpa, pa radim mjesečnu inventuru. Ali na žalost ono najgnjusnije se ne može odstraniti.

Po noći ne zaključavam vrata... možda netko pokuša ući.

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama
My Way