Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: www.rodolfoclix.com.br

Problem zagađenja okoliša, kao prateći sadržaj bilo kakvog rasta i razvoja te kao cijena tehničko tehnološkog napretka, temeljni je problem suvremenog društva, stoga bi trebao imati prioritetnu važnost. Jedan relativno nov pojam vezan uz tu problematiku jest zagađenje okoliša uslijed zračenja. Iako ljudska osjetila većinom ne registriraju umjetno stvorena elektromagnetska polja, biološki efekti dokazano postoje.

Čovjek je svakim danom izložen sve većoj gustoći elektromagnetske energije uslijed enormnog korištenja energetskih instalacija, radio i tv stanica, radara, pa sve do električnih uređaja i mikrovalnih pećnica u kućanstvima, te konačno pojave baznih stanica i mobilnih telefona. Za razliku od elektromagnetskih polja prirodnih zračenja ( sunčevo zračenje, magnetsko polje Zemlje, polja nastala uslijed atmosferskog pražnjenja), umjetno stvorena polja djeluju mnogo jačin intenzitetom. Ovisno o njegovoj frekvenciji, elektromagnetsko zračenje klasificira se kao ionizacijsko i neionizacijsko zračenje.

Elektromagnetski spektar  širi se od ekstremno niskih frekvencija( Extremely Low Frequences-ELF; 3-3000 Hz ), vrlo niskih (Very Low Frequences-VLF; 3-30 kHZ), niskih (Low Frequences-LF; 30-300 kHz), srednjih (Medium Frequences-MF; 300-3000 kHz), visokih (High Frequences-HF; 3-30 MHz),  vrlo visokih (Very High Frequences- VHF; 30-300 MHz), ultra visokih (Ultra High Frequences- UHF; 300-3000 MHz), super visokih (Super High Frequences- SHF; 3-30 GHz), ekstra visokih (Extra High Frequences-EHF; 30-300 GHz) pa do infracrvenog svjetla ( Infra Red Light- IR; 0,3-390 ZHz), vidljivog svijetla ( Visible Light-VL; 390-770 THz), ultraljubičastog svjetla (Ultraviolet Light-UV; 770-30000 THz) te X zrake (10¹⁷-10²⁰ HZ) i γ zrake (10²⁰ -10²⁴ Hz).

Ionizacijsko zračenje sadrži dovoljne količine energije za razbijanje kemijskih veza i oslobađanje elektrona. Tu spadaju x zrake, gama zrake te kozmičko zračenje, tj. zračenje čija frekvencija prelazi 10¹⁵ Hz. Za te su vrste zračenja karakteristične kratke valne duljine i visoka energija, te je za njih dokazano štetno djelovanje na biološke sustave (među ostalim i kancerogenost!). No, iako opasna, zračenja ove vrste našla su svoju primjenu, kako u znanstvene svrhe (najčešće kvantitativna i kvalitativna analiza i karakterizacija materijala), tako i u medicinskoj dijagnostici (NMR, RTG...).

Neionizacijsko zračenje opći je naziv za dio elektromagnetskog spektra sa slabom energijom fotona, koja nije dovoljna da razbije atomsku vezu u ozračenom materijalu, ali ima efekt zagrijavanja. Može se podijeliti na područje niskih frekvencija ( do 30 kHz) i područje visokih frekvencija (30 kHz do 300GHz). Polja niskih frekvencija najviše se koriste u elektroenergetskim primjenama (prijenos električne energije) te za komunikacije između podmornica.  Polja frekvencije od 3 kHz do 300 GHz koriste se za radio, televiziju ,radare... Zračenje čija frekvencija leži u opsegu od 30 MHz do 3 GHz koristi se u bežičnim, celularnim, personalnim i satelitskim komunikacijama (tu spadaju bežični telefoni, mobiteli, mikrovalne...).

Dosad nisu pronađeni čvrsti i konkretni dokazi kancerogenog  djelovanja neionizacijskog zračenja na ljudski organizam (Naime,iako su provedena mnogobrojna istraživanja, rezultati su često kontradiktorni. Ali vrijedi imati na umu da takva trenutačna saznanja ne isključuju drugačiji ishod budućih istraživanja.),  no ima indikacija da ta vrsta zračenja ipak ima štetne utjecaje zbog kojih postoje jasno definirane norme za zaštitu ljudi od neionizacijskog zračenja koje propisuju dopuštene granice izloženosti karakterističnim veličinama elektromagnetskog polja .

Mjere zaštite impliciraju da svako izlaganje neionizacijskom zračenju bude niže od graničnih razina utvrđenih Zakonom o zaštiti od neionizacijskog zračenja (NN 105/99). Isto vrijedi i za ionizacijsko zračenje (Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja (NN 64/06)).