Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Ususret rođendanskom koncertu klape Kmeti koji će se održati u subotu, 25. lipnja na Trgu Gospe Kunagorske u Pregradi, prenosimo intervju Tomice Kolara za Glas Zagorja.

POD REFLEKTOROM

Tomica Kolar, bariton Klape Kmeti

Pozivamo vas na 10 rođendan Klape Kmeti 

"Želimo dijeliti dobru volju koju imamo, kako bi osmijeh na licu, ruka u ruci ili zagrljaj ili pjesma u svakoj prilici, kako su nekada pjevali naši pri svakome poslu ili odmoru, postali i bili naša svakodnevica. Onako kako pjevamo na svakom nastupu i još srčanije ili još nježnije i ljepše pjevati ćemo za sve prisutne."

Razgovarala Tanja Gregurović

Svojim su sugrađanima poznati po zajedničkim druženjima još u djetinjstvu. Slijedili su potom i zajednički kulturni projekti, a sve je rezultiralo formiranjem Klape Kmeti.

Klape su glazbeno - sociološke tvorevine koje čine prijatelji skladne naravi i to su ovi vrhunski glazbeni interpreti dokazali svojim desetogodišnjim postojanjem. Svoje prvo desetljeće odlučili su proslaviti velikim koncertom na Dan državnosti, 25. lipnja, u Pregradi, na Trgu Gospe Kunagorske, ispred Zagorske katedrale, na koji pozivaju sve svoje poklonike. Iz razgovora s Tomicom Kolarom doznajemo tko su, što su radili, što vole i što vam pripremaju za svoj rođendan.

Volite pjesmu, druženje i šalu, volite Pregradu i Zagorje. Sve ste to zajedno povezali u Klapi Kmeti. Prisjetite nas svojih početaka?

Deseta obljetnica Klape Kmeti zapravo je obljetnica našeg okupljanja pod tim imenom i početaka redovitih probi, te zajedničkih nastupa. Naše poznanstvo, druženje, zajedničko pjevanje i stvaranje seže k djetinjstvu, nastupima na crkvenim svečanostima ili malim kazališnim predstavama u ulici iz koje je većina članova, Kolariji. U malome mjestu, kao što je Pregrada, ljudi sličnih interesa, pogleda na svijet, ali i onih finijih razina duše, gdje i pjesma pronalazi svoje, brzo se međusobno otkriju. Ima članova koji sada nisu u Klapi i onih koji su nam se pridružili nedavno.

Kmetstvo u svojoj suštini predstavlja vazalni odnos potlačene klase prema feudalcima i kmeti su bili vezani uz zemlju. Vi ste pak, doduše bez prisile, neraskidivo vezani uz Zagorje i pjesmu. Zašto Kmeti?

U travnju 1848. završeno je predugo, mučno razdoblje kmetstva u Hrvatskoj. O tome događaju u narodu su se još dugo godina pjevale pjesme i svi su znali da se dogodilo nešto važno i veliko u našoj povijesti. Našim imenom nipošto ne slavimo kmetstvo, već se spominjemo svih naših predaka koji nisu imali priliku živjeti u slobodi kakvu mi poznajemo. Biti kmet za nas nije asocijacija za nešto čega se treba sramiti, već podsjećanje na ljude sa svojim dostojanstvom, vrlinama, željama i nadama koji se unutar svojega života nastoje smjestiti na dobro sebe i svojih bližnjih. Pjesma je u tome uvijek bila i ostala dobar i vjeran pratitelj.

Odlika vam je izvrsna vokalna interpretacija. Tko čini klapu Klapu Kmeti?

Raduje me ovakva primjedba, jer govori o rezultatima višegodišnjeg rada ali i nadarenosti članova. Nabrajam članove klape, gledano iz publike s lijeva na desno, što je ujedno i raspored po glasovima: prvi tenor - Danijel Filipčić, drugi tenori - Danijel Halužan, naš najmlađi član, Goran Vukmanić i Vinko Krištić, baritoni - Tomica Kolar i Hrvoje Brezak, te basovi - Krešimir Brezak, Goran Gregorin, Darijo Vukmanić i Tomislav Večerić. Mali nesrazmjer u glasovima rezultat je naše svakodnevice, naime, nekoliko nas radi u smjenama i često se događalo da moramo odbiti nastup zbog nedostatka jednoga glasa. Danijel Halužan je srednjoškolac, Goran Gregorin uskoro brucoš, nadamo se, na glazbenoj akademiji u Zagrebu, a svi ostali smo zaposleni.

Otkud interes za tu vrstu glazbe, specifičnu za dalmatinsko podneblje, odnosno koliko Vaše pjevanje odstupa od klasičnog klapskog pjevanja i izvorne dalmatinske pjesme?

Klapsko pjevanje prisutno je u medijima od početaka našeg pamćenja i nije bilo teško primijetiti nešto posebno u pjevanju, što u našoj bližoj okolini, u raznim prigodama pjevanja, nije bilo prakticirano. Višeglasno pjevanje u školskom ili crkvenom zboru, dvoglasno pjevanje u klijetima bilo je dobro, ali tražili smo nešto više i ljepše. U tom traženju, druge vrste višeglasnog pjevanja nekako su ostale u drugome planu, a klapska pjesma postala je naš odabir. Naravno, i klasična klapska pjesma i izvorna dalmatinska pjesma imaju svoj razvoj. Ne bismo željeli biti puki sljedbenici, oni koji samo kopiraju zamišljeni ideal, već, zajedno sa svima koji stvaraju i izvode višeglasne pjesme i pjevanje, dionici tog razvoja.

Od nekadašnjeg spontanog pučkog pjevanja, klape bilježe komercijalne nastupe, sve su interesantnije festivalima i televiziji. Bavite se posebnom vrstom glazbe, kakav je vaš stav prema suvremenom klapskom pjevanju?

Klapsko pjevanje se usavršava i brusi kao dijamant te postaje kvalitetnije, a zanimljivo je i da se broj klapa koje pjevaju na ovakav način povećava, a s njihovim brojem širi se i kvaliteta pjevanja. Moja je osobna želja  da se što više čistoće i, rekao bih nevinosti, iz pučkog pjevanja, sačuva u klapskom pjevanju. Čini mi se da ponekad u prvi plan dolazi vrsnoća pjevanja, raskoš aranžmana, što je naravno izvrsno, ali onda malo po strani ostaju kreativnost autora i sloboda izvođača da bude i malo nesavršen, ali svoj. Tako se može dogoditi da pjesma postane hladna, što nikako ne bi smjela biti. Svakako, klapsko pjevanje je zasluženo zauzelo mjesto u javnom prostoru. Popularnosti klapskoga pjevanja svjedočimo uvijek kod svojih nastupa, od reakcija publike do osobnih mišljenja ljudi s kojima razgovaramo.

Svima koji vas prvi put slušaju pravo ste otkriće. Oduševljenje je tim veće, kad se slegnu prve impresije i elaborira sve umijeće, trud, ljubav i zanos, koji unosite u svoje pjesme. Kako birate skladbe za izvedbe? Huncutar je vrlo neobičan?

O trudu, ljubavi i zanosu, mogu reći samo da je zajednički svim članovima, da smo dobri prijatelji koji se druže i izvan klapskih obaveza i da zaista volimo pjevati. Biranje skladbi uglavnom je lakše nego što bi se moglo pomisliti kada navru ideje i želje svakoga od nas. Huncutar je moja autorska skladba koja je godinama strpljivo čekala svoje vrijeme. Trebala je biti snimljena i zajedno sa spotom objavljena uz ulazak naše domovine u EU, ali nismo uspjeli u tome. Veseli me kad kažete neobičan. Ne bi trebalo stvarati glazbu koja je obična. Volio bih zato da i naše pjevanje i ono što njime izričemo bude neobično, a uhu i srcu drago i blisko.

Neobične izvedbe prate i vrlo neobični instrumenti koji su ponekad u pratnji vaših izvedbi…

Ovdje mislite na malu havajsku gitaru tzv. Ukulele, koju iz pojedine pjesme svira Krešimir, ali možemo dodati i usnu harmoniku koju svira Vinko ili mandolinu koju sam ja na nekim ranijim nastupima svirao. Ljepota muziciranja i ljepota pjevanja je u stvaranju, rađanju radosti koja se onda kao božićno svjetlo širi među ljudima. Ako je radost toplo unutarnje tinjanje, onda veselje možemo nazvati vatrom koja pokreće i dušu i tijelo. U takvom se veselju zaista dobro snalaze neobični instrumenti. Nemamo problem s time što je nešto neobično. Pokušavamo ono što je lijepo nama podijeliti s drugima, kako bi i oni uživali kao i mi.

Malo ljudi zna koliko je truda potrebno da bi se postigao uspjeh. Dani proba, nastupi u svim prilikama, problemi s zajedničkim usklađivanjem vremena. Kako to vama uspijeva?

Prve godine prošle su u ponekad više kampanjskom nego redovitom radu i to se odražavalo na našoj kvaliteti. Sami nezadovoljni napredovanjem koje je išlo sporo, a u želji da radimo i družimo se više i bolje, tražili smo i pronašli našega voditelja Sinišu Miklaužića. On ima velike zasluge za naš napredak u umijeću i skladnosti kakvu možete čuti na našim nastupima. S nama je već četvrtu godinu i suradnja teče na zajedničko zadovoljstvo. Održavamo probe redovito, najmanje jednom tjedno. O rasporedu proba, ali i nastupa brine Danijel, jedan od nas smjenaša, koji uz sebe uvijek ima raspored. Već sam spomenuo da je ponekad teško uskladiti naše slobodno vrijeme, posebno za pojedine nastupe, čiji su termini zadani. Ipak, sada kada brojimo deset članova, dostupniji smo.

Okušali ste se u izvedbi različitih glazbenih žanrova, što smatrate dobrim putem glazbenog napredovanja Klape Kmeti?

Uvijek ćemo pjevati starije i novije kajkavske pjesme, popularne klapske pjesme, obrade popularnih zabavnih pjesama, ali ćemo usporedno nastojati snimati i promovirati naše autorske pjesme koje će biti prava slika onoga što Klapu Kmeti predstavlja kao zasebnu priču među sličnima. Ne bismo se željeli oholiti, ali niti sramiti. Htjeli bismo pjevati svoju pjesmu kako najbolje znamo i veseliti sebe i druge.

Nastupili ste na ZGF Krijesnica, i na još nekoliko gostovanja i koncerata. Koje su dojmove na vas ostavili? Kojem se nastupu potajno nadate ili gdje bi ste željeli nastupati?

Festivali su prilika da naša glazba dođe do žive publike, a posredno i do slušatelja na radijskim postajama. ZGF Krijesnica ili prošlogodišnji Krapinski festival, kao i brojni drugi slični nastupi, su prilika da se sretnemo i upoznamo s brojnim izvođačima koji dijele različita, a opet tako slična iskustva. Nekako smo naučili da je naš napredak polagan, ali neprekinut i nismo opterećeni nastupima kao mjestima svojega potvrđivanja iako znamo da publika zna i može dobro osjetiti. Naravno, volimo i želimo nastupati i svaki novi nastup za nas je dobrodošao uspjeh. Najiskrenije se veselimo kada nas pozovu tamo gdje još nismo bili i na svakom takvom mjestu željeli bismo nastupati. 

Možemo li očekivati neke zanimljive suradnje?

Glazbene suradnje zadnjih su godina u našoj domaćoj glazbi moderne. Imamo planova u tom smjeru, a za početak, svakako možemo najaviti jednu glazbenu suradnju sa ŽVA Sotelia iz Huma na Sutli, koju priprema naš voditelj Siniša.

Očekuje li nas uskoro vaš nosač zvuka, novi spot…?

Svi bismo htjeli ostaviti neki trag, pa tako i naša Klapa. Ono što slijedi su snimanja novih autorskih skladbi i najmanje jednog spota ove godine. Za sada nemamo zaokruženu sliku nosača zvuka kojega svakako želimo izdati, ali se pomalo približavamo i tome poslu. Nastupi na festivalima i drugim prigodama uključeni su u naše redovite aktivnosti. Ovoga ljeta neki će slučajni prolaznici u Metropoli ili na Jadranu možda čuti zanimljivu kajkavsku klapsku pjesmu...

Uz deseti rođendan pripremate koncert. Kako ste ga osmislili? Hoćete li imati glazbene goste? Kome ćete ga posvetiti?

Ako Bog da dobroga zdravlja i lijepoga vremena, na Dan državnosti, 25. lipnja, u Pregradi, na Trgu Gospe Kunagorske, ispred Zagorske katedrale, održati ćemo koncert zajedno sa svojim gostima; Mješovitim zborom KUD-a Pregrada, ŽVA Sotelia te Sinišom Miklaužićem. Pjesme koje ćemo pjevati će biti izbor iz našeg dosadašnjeg repertoara, a spremamo i nešto sasvim novo. Izbor je šarolik, pjesme ljubavne, zavičajne, svakodnevne i one druge. Želimo dijeliti dobru volju koju imamo, kako bi osmijeh na licu, ruka u ruci ili zagrljaj ili pjesma u svakoj prilici, kako su nekada pjevali naši pri svakome poslu ili odmoru, postali i bili naša svakodnevica.
Onako kako pjevamo na svakom nastupu i još srčanije ili još nježnije i ljepše pjevati ćemo za sve prisutne. U ovome trenutku nemam konsenzus svih članova o tome kome ćemo posvetiti koncert, ali mislim da će se svi složiti da to budu članovi naših obitelji, čije podrške i razumijevanja od početka prate naša izbivanja zbog mnogobrojnih proba, ali i sve naše nastupe.    

                                                                                                                                         (preuzeto iz Glasa Zagorja)