Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Zvoni sat. Još jedan radni dan.Uh, valja ustati iz preugodnog kreveta i uputiti se u neugodni ured. Koji li je danas dan?! Nemam pojma. Znam samo da mi je vrijeme ustati a valjda ću saznati koji je dan. Palim radio. Neki se veseli glas smije k'o da je upravo osvojio na lutriji. Odmahnem rukom, jer još nisam prisebna da izgovorim riječ. Kako mu se da?! Biti veseo ovako rano ujutro???? Vjerojatno se puni preko noći. (ili radi na Duracell baterije). Pokušavam iz prve pogoditi kupatilo. Uspijevam. Sad da se još samo sjetim zašto sam ušla.(?) Mrmljajući ugladim lice, bacim upitni pogled šta danas moram obaviti na poslu, mrko osmotrim odraz u ogledalu i nagnem obrvu: "Dobro, znala sam i gore izgledati". Automatizmom ubacim stvari u torbu, pregledam mobitel da mi netko nije slučajno u snu poslao sms., a ako ništa, vidim koji je datum. Dugi biiiiiiip na radiju daje mi do znanja da je krajnje vrijeme da krenem jer počinju jutarnje vijesti. (Gdje li danas gori?). Po običaju tražim ključeve od auta i mrštim se zašto ih ne ostavim uvijek na isto mjesto. Kasno je za jutarnju kavu. Otvaram vrata, a sva svijetlost dana zatrči mi se u lice. Trenutak zastanem da progledam, uzdahnem i krećem u nove pobjede. Valjda dan neće donijeti ništa loše. Na trećem koraku razvučem osmijeh na lice, da razveselim sebe i mogućeg prolaznika. Šta znaš??!

Ne nerviram se ako nema odmah mjesta za parking. Sve to ide u radni staž. Ne d'o Bog većeg zla. Brzo se adaptiram na radnu sredinu i počnem razmišljati o glavnom "Pitanju dana"- Što jesti?. Kad zadovoljim znatiželju uputim se na raport i preuzimanje informacija od kolega. Pri tome nerijetko prođem zamišljena pored radnika koji zamijete moj jutrom ispruženi osmijeh i dobace: "Što s' danas zgodna!". -Eeeee, da tek znaš što mogu bit nezgodna.

Zvoni sat. Još jedan radni dan...