Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Sve mi se više čini kako je tema seksa neizbježna u mojoj kolumni. Za to postoje barem četiri razloga.

Prvi, iako ne i najvažniji dogodio se prije skoro tri tjedna na Kunagori (ne, nije to!). Na Zefrinom kampiranju jedan od moderatora ovih stranica smiono se prišuljao i ljubazno me upozorio kako se čitatelji mojih tekstova prilično teško nose sa kako-ga-samo-mogu-srati-pseudofilozofskim-raspravama-a-zapravo-između- redaka-pljuvačko-ogorčeno-ljubavnim žalopojkama i da bi, istini za volju, svima bolje legle neke otvorenije teme, koje (budimo realni) uključuju i malo više golotinje. U to ime dobila sam i nekoliko slikovitih "samo za starije od osamnaest" mejlova, valjda za inspiraciju... (Ili možda iz nekog drugog razloga, ali ja to nisam shvatila.)

Drugi je razlog, odmah iza prvoga, ali ga se trenutno ne mogu sjetiti pa prelazimo odmah odrješito na treći.

Odnedavno se na našoj televiziji ponovno prikazuje "Seks i grad", serija o 4 žene i tisuće frajera, koliko ih je kroz jednu sezonu bilo u krevetu glavnih protagonistica. I dok mi je prvi puta kad sam ju gledala (prije 4 god??) tematika bila urnebesno zanimljiva, valjda zato jer mi se činilo da se radi o znanstvenoj fantastici, jer tko u stvarnom životu živi na takav način, sada - 4 godine kasnije - doživljavam ju poprilično običnom i isključivo prenapuhanom, jerbo se na kraju krajeva radi ipak samo o najobičnijoj seriji. No, uglavnom - želim reći da je seks svuda oko nas (ako ništa drugo, bar ga ima na televiziji) pa nije zgorega iskoristiti ga za inspiraciju. A i jednom sam baš na ovim stranicama uspoređena sa Carrie iz istoimene serije, što će reći da se od mene možda i očekuje da malo poradim na takovome spisateljskom stilu. BTW, sjetila sam se onoga pod dva, isto ima veze s Kunagorom, i ne - ni ovaj put nije ono (zapravo malo možda i je, barem u prenesenome smislu) - ali zbog delikatnosti teme i povjerljivosti informacija nisam u situaciji podijeliti to s vama. Ha, ipak sam ja osoba od povjerenja!

Došli smo i do četvrte točke, koja je možda malo istrošena i nije baš inovativna, ali mora se spomenuti, a ta je da je danas vrlo moderno pričati o seksu, i to po načelu obrnute proporcionalnosti, ako me razumijete.

Međutim, usprkos svemu navedenomu i zdušno uzevši u obzir možebitnu dosadu čitateljske publike, ja o tome pisati ne mislim, pa sam srdačno zamolila svoga jedinog brata da o tome napiše pokoju riječ (tj., ako se još sjeća tog perioda svog života i ako mu trenutna politička situacija ne ometa tijek kreativnih misli). Strpljivo sam mu objasnila da se od njega zapravo i očekuje da ispriča neku od svojih (istinitih?) dogodovština, i još sam mu preporučila da neprimjetno ubaci neki romantično isfurani detalj, maštovito zamaskira neizbježnu i nadasve iščekivanu golotinju, sve to zajedno upakira u svoj poznati šarmerski izričaj i neopterećeno servira napaljenoj publici. Hoće li se to stvarno i dogoditi, teško je za reći jer je moj burazer trenutno u svojoj hiperštreberskoj životnoj fazi pa se eventualno koječemu možemo nadati nakon isteka ispitnih rokova (koji, kao što se vidi iz priloženoga, mene baš previše ne opterećuju što će po isteku istih biti i evidentno.)

Da priča ipak dobije neki završetak i da opravdam naslov ove moje kolumne, posližit ću se vješto jednom analogijom. Naime, priča o seksu mogla bi se jednostavno objasniti pričom o keksima. Da bi ti se jeli, moraš znati kakvog su okusa. I da, moraju ti biti fini...