Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Josip Krušlin

Sjeverno od Pregrade smjestilo se mjesto koje odiše poviješću iz svakog svojeg djelića i čiji su stanovnici vrijedni čuvari tradicije i običaja. To mjesto zove se Kostel, što na latinskom castellum označava tvrđavicu ili utočište, a na njegovim šumovitim brežuljcima i osunčanim vinogradima čovjek na tren zaista može pobjeći od svakodnevice i odmoriti dušu i tijelo. Stoga ne čudi što i sam župan zna reći da je Kostel bajka na dlanu.

Iako sam rođena Pregračanka i ovdje živim skoro 25 godina, u Kostel ne idem baš često, obično je to samo u prolazu. Tako moram priznati da sam tek ove godine uspjela doživjeti Kostel u svom njegovom sjaju. Na Veliku subotu održano je otvorenje Kostelske Uskrsne pištole na zidinama Staroga grada, po prvi puta u povijesti u 494 godine otkako se manifestacija odvija te sam tad prvi put posjetilla Kostelgrad, nekadašnje glavno sjedište velikaške obitelji Keglević. Grad Pregrada potrudio se urediti prilazne puteve, postavljene su stepenice, a mještani Kostela danonoćno su sudjelovali u uređenju. Iako se treba pomučiti oko uspona, kad napokon stigneš do cilja, osjećaš se kao da si na vrhu svijeta i zaboraviš da si uspuhan jer te osvoji nezaboravan vidik koji se pruža sa Staroga grada. Sama svečanost otvorenja uzdignuta je do vrhunca, uz sudjelovanje povijesnih postrojbi iz cijele Hrvatske koje rado posjećuju svoje prijatelje Keglevićevu stražu te bogat kulturno-umjetnički program koji se odvija na igralištu uz Područnu školu. Entuzijazam i zajedništvo Kosteljanaca i Kosteljanki je nevjerojatan, a gostoprimstvo kakvo ne pamtim. Kući ne odlaziš praznih ruku niti praznog želuca.

I postane ti jasno zašto je grof Keglević odabrao upravo ovo mjesto za život.

Osim na Kostelgradu, ove sam godine također prvi put bila na drugom kostelskom bregu, gdje se nalazi kapela sv. Štefana. Na Bijelu nedjelju, kada se obilježava Dan Grada Pregrade, također se zatvara manifestacija Kostelska Uskrsna pištola, a organiziranim pohodom do kapele uz mnoštvo vjernika i nezaobilaznih streljača završava uskrsno slavlje uz kostelsko streljanje. Kao da si na proštenju – mažoretkinje u jarkim crvenim haljinicama plešu na zvukove limene glazbe čiji zlatni instrumenti blistaju na suncu, djeca ližu šarene lizalice i slade se šećernom vatom, a odrasli uz liter i vodu ili kakav sok pričaju o politici, radovima u vinogradu i kojekakvim drugim ozbiljnim i neozbiljnim temama.

Naravno, takvo događanje uvijek je dobra prilika lokalnim političarima da se malo pokažu, pogotovo ako su pred vratima nekakvi izbori (a kako živimo u Hrvatskoj, uvijek su pred vratima nekakvi izbori) te svojim slatkim riječima pokušaju uhvatiti nekoliko novih glasova.

Pucnjevi iz pištola odzvanjaju u zraku cijelo to vrijeme i nekoliko puta pomisliš kako ne bi škodilo da si ponio čepiće za uši. Ali lijepo je vrijeme, oko tebe sve je živo i čuješ žamor ljudi, dječji smijeh i djevojačko hihotanje kad im mladići počnu opisivati svoje kubure. Pa se vratiš u prošlost kad si bio dijete i kad su slična proštenja bila neizostavan dio života u svakoj obitelji i bude ti toplo oko srca.

Kako bi se odmorile uši od konstantnog pucanja, obično se odlazi u posjet lokalnim kletima. I sama sam otišla na kupicu vina do kleti od koje se pruža nezaboravni pogled na Kostel: na brdu stoji Kostelska utvrda, u podnožju crkva sv. Mirka, s lijeve strane ogromna kamena gromada pregradskog kamenoloma, a malo dalje vidi se čak i dio Pregrade. Gledaš fotografije koje su snimane s tog mjesta i diviš im se, ali prava ljepota ne može se dočarati ni fotografijama ni slikama pa ni riječima ove kolumne, pravu ljepotu možeš doživjeti tek kad sam staneš na to mjesto.

Da, poseban je doživljaj biti u Kostelu u uskršnje vrijeme. Ako želiš, možeš se i sam okušati u streljanju, ali uz nadzor i odgovarajuću opremu. I opet se pokazuje gostoprimstvo mještana jer te ni od kleti ne puštaju tako brzo kući, uz tvrdnju da je drugi dan "Bijeli ponedjeljak".

Povijesne odore, miris baruta i pucnjevi iz ručno rađenih pištola koje su spomenik povijesti dio su velike tradicije tog mjesta, a i grada Pregrade, tradicije koju se ponekad uzima zdravo za gotovo i kojoj se poneki ljudi, možda slučajno ili zbog vlastitog neznanja, rugaju. Ali za kostelsku tradiciju, običaje i povijesnu postrojbu Kostelsku pištolu-Keglevićevu stražu, koja je i povijesna postrojba Krapinsko-zagorske županije, može se s pravom reći da služe na ponos i čast Gradu Pregradi te svim njegovim građanima.