Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Ovo je nastavak prvog dijela teksta o dvorcu Dubrava autora Ivana Kantocija Vanča, inače autora serije kolumni na portalu pod nazivom Pisma iz Nizozemske. Kolumne su 2011. godine objavljene i u knjizi "Pisma iz Nizozemske".

Grof Karlo I Joseph Aloys Limburg Stirum i njegovi preci.

Grof Karlo I Joseph Aloys Limburg Stirum, nositelj naslova von Limburg i Bronckhorst i  gospodar Gemena i Simonsthurma izravni je potomak grofa Georga von Limburg Stiruma koji se 1539. oženio groficom Ermgard van Wisch iz nizozemske pokrajine Gelderland, posjednicom dvora i vlastelinstva Bronckhorst i nasljednicom gradića Wisch, Borculo, Wildenberg, Lichtenvoorde i Overhagen. Georg i Ermgard osnivači su nizozemske grane  obitelji Limburg Stirum a uz koju je vezan suprug Marije Terezije Keglević Karlo I Joseph Aloys Limburg Stirum.      

Georg i Ermgard imali su dvoje djece, Hermana Georga i kćer Annu Mariju. Herman Georg se 1557. oženio s Marijom van Hoya. Imali su osmero djece. Najstariji sin Joost grof van Limburg i van Bronckhorst, gospodar Stiruma, Wischa, Borcola i Lichtenvoorde oženio se 1591. s groficom Marijom von Schauenburg-Holstein-Pinneberg nasljednicom grofovije Gemen, danas područje gradića Borken u njemačkoj pokrajini Nordrhein-Westfalen, čime ta grofovija dolazi u posjed obitelji Limburg Stirum. Joost i Maria imali su također osmero djece. Imovina njihova najstarijeg sina Hermana Otta I van Limburg Stiruma grofa Bronckforsta, gospodara Wischa, Borcola, Styruma i Gemena podijeljena je na njegove sinove: Otta, pripao mu je Bronckhorst i Borculo, Adolf Ernsta, pripao mu je Gemen i Mauritsa, pripao mu je Styrum.

Rodoslovna linija kojom su vezani Limburg Stirumi nekadašnji posjednici Dubrave u Pregradi vezana je uz grofa Adolfa Ernsta i njegova trećeg sina Maximiliana Wilhelma Limburg Stiruma (rođen 1653. umro 1728.) Grofa von Limburga i Gemena, gospodara Simonsturma. Maximilian Wilhelm se 1677. oženio s groficom Marijom Annom von Rechberg i Rotenlöwen. Imali su četrnaestero djece. Njihov sin Karl I Joseph Aloys (rođen 1685. u Illeraichen, umro 1738. u Simonsthurm), gospodar Gemena i Simonsturma oženio se 1722. u Beču s groficom Marijom Terezijom Keglević Bužimski (rođena 1700. umrla 1728.) kćerkom grofa Sigismunda Keglevića Bužimskog i Barbare Kohary von Czabrag-Szitnya.  

Grad Kostel 2013. [1]

Marija Terezija Keglević od Bužina i njezini preci

Otac Marije Terezije je grof Sigismund Keglević a majka Barbara Kohary de Czabrag-  Szitnya. Otac je potomak ugarske loze Keglevića a čiji je začetnik njezin pradjed grof Nikola II Keglević i supruga mu Barbara Moricz de Sövenyhaza, njezina prabaka. Nikola II Keglević je bio sin grofa Jurja III Keglevića, podbana Hrvatske i supruge mu Katarine Istvanffy, koji su Mariji Tereziji bili prapradjed i praprabaka. Otac Jurja III Keglevića bio je Šimun III Keglević a majka iz očeva drugog braka Magdalena Pethew de Gerse, koji su Mariji Tereziji bili praprapradjed i prapraprabaka. Praprapradjed Marije Terezije Šimun III Keglević umro je 17. prosinca 1579. u Krapini a pokopan 22. prosinca u staroj crkvi u Pregradi iz koje je nadgrobna ploča prenijeta i nalazi se u sadašnjoj župnoj crkvi ispod nadgrobne ploče njegova oca Petra II Keglevića, nekoć jajačkog bana (1520-1537.) i bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (1537-1542.) a koji je grad i vlastelinstvo Kostel i Krapinu kupio 1523. u Požunu od markgrofa Jurja Brandenburškog za 13.000 ugarskih zlatnih forinti. Gradove i vlastelinstvo Kostel i Krapinu Petar II Keglević kupio je za svoju ženu Barbaru, kćerku Jurja od Stražemana, i njihove potomke od koji je jedna i Marija Terezija Keglević, supruga grofa Karla Josepha Aloysa Limburg Stiruma.  

Dvor Dubrava 2013. [2]

Dvor Dubrava

Kada su Keglevići sagradili svoje dvorce Goricu, Dubravu i Bežanec do sada nije poznato. Vjekoslav Klaić spominje ugovor koji je 1667. sklopio Stjepan III Keglević "sa svojim sinovkama Juditom. Elizabetom i Barbarom, kćerima pokojnog brata Sigismunda I., neki ugovor o gradnji svoje kurije (Gorice ili Dubrave)".[3] Misli se da su Gorica, Dubrava i Bežanec sagrađeni krajem 16. st. kada su se Keglevići s utvrđenog Kostelgrada spustili u pregradsku dolinu.[4]  Dubrava je bila u vlasništvu Franje III Keglevića i sestre Ane Marije, djece Ivana Keglevića a kojemu je otac bio Šimun Keglević, a koji su uz Dubravu, držali Kostel, Krapinu i alodij Šabac, kako je to ustvrdio Klaić.[5] Ana Marija udala se 1619. za Sigismunda Erdödya, hrvatskoga bana 1627-1639, gospodara cesargradskog vlastelinstva i ustanovitelja franjevačkog samostana u Klanjcu. Svome bratu Franji oporučno je povjerila osnivanje franjevačkog samostana u Krapini za što mu je ostavila i novce. Umrla je 1638. Franjo koji je školovanje završio u Grazu oženio se Elizabetom Erdödy koja je umrla nakon dvije godine braka 1641. Druga žena mu je bila Eva Viszkelety. Franju je bio veliki dobročinitelj pregradske župne crkve i šire. Nije imao potomstva te je imovinu oporučno ostavio sinovcima Nikoli II Kegleviću čijim nasljednicima je pripala Dubrava i Petru čijim nasljednicima su kasnije pripali Gorica i Bežanec. Nikola II Keglević naslijedio je posjed Deven u Ugarskoj a ženidbom s Barbarom Moricz de Sövenyhaza potpuno se odselio u Mađarsku, gdje su se njegovi potomci mađarizirali.[6] Među njima je i Maria Terezia Keglević koja je naslijedila Dubravu.

Župna crkva Uznesenja BDM u Pregradi 2013. [7]

Ferdinand Limburg Stirum i Josip Kantoci

Franjo III Keglević i Maria Terezija Keglević spominju se kao donatori kmetova pregradskoj župi. Franjo je darovao pet cijelosjelišnih kmetova uz uvjet da župnik uzdržava kapelana koji će voditi školu u Pregradi [8]. Marija Terezija je također dala četvoricu na ime misne zaklade.[9] Posjednici Dubrave bili su i patroni pregradske crkve. Prilikom zahtjeva župnika Josipa Karla Tuškana upućenog Varaždinskoj županiji 1794. za gradnju nove župne crkve bili su i oni o tome pitani. Patronat je bio tada podijeljen između Julija Keglevića, gospodara Gorice i Bežanca, te grofa Ferdinanda Limburg Stiruma i (1785.-1800.) i njegove sestre Amalije Eszterhazy, praunuka i praunuke Marije Terezije Keglević, tadašnjih gospodara Dubrave.[10] Ferdinand i Amalija bili su spremni dati građevni materijal a Julije se nije osjetio dužnim bilo čime pomoći. Najpogodniji teren za gradnju crkve bilo je prema komisiji koja je izašla na teren (1.11.1799) mjesto i prostor ispod župnog dvora na kojem su bile kuće Jurja Škreblina i Josipa Kantocija, "podložnika dubravskog vlastelinstva" kako je to ustvrdio Filipčić.[11] S njima su Limburg Stirumi vjerojatno preko upravitelja vlastelinstva dogovarali preseljenje a na koje su Juraj Škreblin i Josip Kantoci pristali. No došlo je do problema jer je Ferdinand Limburg Stirum, praunuk Marije Terezije Keglević i Karla I Josepha Aloysa Limburg Stiruma  i njihov posljednji potomak, u međuvremenu (5.2.1800) umro.[12]

Kao novi vlasnik se pojavljuje Aleksandar Erdödy koji preko upravitelja vlastelinstva Dubrava Franje Penekovića zahtijeva da se Jurju Škreblinu i Josipu Kantoci od strane župe da u zamjenu odgovarajući teren i po veličini i po kvaliteti te da se sav prijenos i gradnja izvrši na teret crkve. Župnik je 6. kolovoza 1801. s Aleksandrom Erdödy sklopio ugovor kojim je ovaj pristao na preseljenje Jurja Škreblina i Josipa Kantocija, svojih podložnika, s time da svaki od njih dobije odgovarajuće zemljište župne nadarbine u Luki a da se na trošak crkve tamo prenesu njihove zgrade, stare voćke novčano nadoknade a mlade presade. Josip Kantoci posjedovao je ukupno 579 čhv, staru kuću, pripravljenu građu za novu kuću, staju i hambar. Prijenos je izvršen 1802.[13] Mjesto prijenosa i današnji izgled u Pregradi vjerojatno je moguće utvrditi daljnjim istraživanjima.

Limburg Stirum, dvorac Dubrava, Josip Kantoci

Ime Limburg Stirum vezano je uz dvorac Dubravu u Pregradi. To se ime u literaturi o dvorcu Dubrava redovito navodi kad je riječ o nekadašnjim vlasnicima. O obitelji Limburg Stirum u Pregradi i Hrvatskoj gotovo se ništa nije znalo osim spominjanja njihova imena kao vlasnika dvorca Dubrave. Marija Terezija Keglević od Bužina iz ugarske loze Keglevića, potomak grofa Petra Keglevića vlasnika Kostelgrada čini poveznicu s Limburg Stirumima. Udajom za Karla I Josepha Aloysa Limburg Stiruma Marija Terezija je dvorac Dubravu kao miraz unijela u njihov brak. Dvorac Dubrava je od 1722. do 1800. u vlasništvu njihove obitelji.

Karlo I Joseph Aloys Limburg Stirum, suprug Marije Terezije Keglević, izravni je potomak grofa Georga von Limburg Stiruma i grofice Ermgard van Wisch, koji su svojim brakom 1539. začetnici nizozemske loze plemićke obitelji Limburg Stirum

Dogodilo mi se. Pregračanec sam i slučajno ili ne živim u Nizozemskoj. Slučajno ili ne, u razgovoru s prijateljem Nizozemcem, Theom Noordermeer, došlo je do razgovora o Pregradi, dvorcu Dubravi i nekadašnjim vlasnicima obitelji Limburg Stirum. Sada znam o Limburg Stirumima, Keglevićima i Dubravi više nego što sam ikad i mogao slutiti.

Novi je izazov ime Josipa Kantocija, podložnika Dubrave. Od kuda je i od kada se on našao s kućom na mjestu sadašnje pregradske crkve? Kuda je preselio i koje su njegove rodoslovne veze s Kantocijima danas u Pregradi? Matične knjige župe sačuvane su od 1671. i nalaze se u Arhivu Hrvatske. [14] Vjerojatno se u njima i u sačuvanoj arhivskoj građi krije neki trag. Tko zna? Znatiželja me vabi i na taj put. Ili  je moguće da me netko iz mlađe generacije u Pregradi u tome pretekne? 

[1] Foto: Antonio Šiber, http://www.antoniosiber.org/po_sumama_i_kunagorama/kostelgrad_iz_daljine_1_large.jpg                                

[2] Foto: Matovina bajk, http://www.zaslike.com/files/0s27t8iifq5q04f9bu.jpg                                                         O Dubravi vidi: http://www.pregrada.hr/1_opregradi_spomenici.php

[3] Vjekoslav Klaić, Acta Keglevichiana, Monumenta spectantia Historiam Slavorum meridionalium, str. LXX., Zagreb 1917.

[4] Vidi o tome više u: Drago Miletić, Plemićki grad Kostel, Monografija Grad Pregrada, str. 34, Grad Pregrada i Matis d.o.o. Pregrada 2004.

[5] Vjekoslav Klaić, Acta Keglevichiana, Monumenta spectantia Historiam Slavorum meridionalium, str. LXVIII., Zagreb 1917.

[6] Vidi o tome više u: Ivan Filipčić, Župa Pregrada, str. 30-32, ŽU Pregrada i Kršćanska sadašnjost Zagreb 1983

[7] Foto: Antonio Šiber, http://www.antoniosiber.org/po_sumama_i_kunagorama/zagorska_katedrala.jpg

[8] Isto str. 31.

[9] Isto str. 74.

[10] Isto str. 84

[11] Isto str. 85

[12] Isto str. 85

[13] Isto str. 87-88

[14] Isto str. 104, vode se u inventaru matičnih knjiga Arhiva Hrvatske pod br. 985-988.