Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Josip Kolar

Gledam sliku koju je naslikao kako sam nedavno saznao od prijatelja iz Pregrade, Josip Kolar, po domaći Joža, amaterski slikar iz Kolarije. Slikar je prilično vjerno, umjetničkom slobodom i kreativnošću oslikao ulicu Josipa Karla Tuškana. Na kraju ulice župna crkva, desno moja rodna kuća u kojoj sada živi najmlađi brat a lijevo zgrada nekad Općine a sad Grada Pregrade. Slika je nastala najvjerojatnije nakon uređenja centralnog pregradskog trga jer je slikar naslikao i novo izgrađeni nogostup sa prepoznatljivom i karakterističnom bojom.

Ulica je do nekog vremena nosila naziv po Vilimu Horvatu te je nakon demokratskih promjena zamijenjena novim imenom Josipa Karla Tuškana, nekadašnjeg pregradskog župnika. I Tuškan i Horvat vezani su uz Pregradu svaki na svoj način. Josip Karlo Tuškan postao je pregradskim župnikom 1792. i njegovom je  zaslugom sagrađena sadašnja župna crkva u Pregradi, kojom se svi u Pregradi a i šire ponose kao Zagorskom katedralom. Vilim Horvat, rodom iz Pregradskih Vrha bio je u partizanima za II. svjetskog rata te je nažalost poginuo u tim zlim ratnim godinama. Moji roditelji Josipa Karla Tuškana nisu poznavali a Vilima Horvata vjerojatno jesu. Moja pokojna majka se često u svom životu s Vrljajnšice preko Pregradskih Vrhov spuštala u Pregradu i kroz Pušak uspinjala v Goru kako još uvijek nazivamo Pregradske Vrhe uz kapelicu sv. Lenarta gdje je sa svojima živio i Vilim Horvat. Mati je tuda često prolazila prema vrhovima Vrljajnšice gdje je živjela sa svojih sedam sestara i jednim bratom u vrlo skromnoj škopom pokritoj hižici svojih roditelja Andrije i Katarine Pohovski rođ. Valjek rodom s Vinagore. Vjerojatno je mati mogla dobro poznavati Vilima Horvata i njegove. Mislim da su ih zvali veverjaki jer su bili brzi ko vjeverice.

Zbog čega je došlo do promjena i novih naziva ulica nakon demokratskih promjena u Pregradi najbolje bi znao moj brat Romuald  u to vrijeme načelnik općine Pregrada. Sjećam se samo da mi je govorio o tim događanjima pa sam mu savjetovao, ako se dobro prisjećam, da Komisiji za imenovanje naziva ulica i trgova u Pregradi, koja se bavila imenovanjima novih i preimenovanjem starih ulica, predloži za ulicu u kojoj nam je rodna kuća, naziv ulica Josipa Karla Tuškana, jer ulica vodi do crkve koju je Tuškan omogućio i pomogao izgraditi.   Tadašnjoj se Komisiji prijedlog očito svidio i ulica danas nosi naziv tog vrijednog župnika rodom iz Velemerića kod Karlovca.

 Slika koju je naslikao Josip Kolar iz Kolarije krasi danas moju dnevnu sobu ovdje u Nizozozemskoj. Na dar sam je dobio od mješovitog vokalnog ansambla Prvi komin Snježanin iz Zagreba, prilikom njihova gostovanja ovdje kod nas u mjestima i gradovima lijepe Nizozemske. Ansambl (http://www.komin.hr) djeluje od 2004. a osnovan je na inicijativu poznatog maestra Dinka Fia, njihova početnog umjetničkog voditelja. Uz nastupe u brojnim gradovima i mjestima Hrvatske, Večerima dalmatinske pisme, festivalu vokalnih ansambala 2009. u Italiji, sudjelovanju u mnogim projektima zagrebačkih klapa, koncerata i snimanja CD-a, organiziranja Susreta mješovitih klapa u Zagrebu koji se od 2009. održavaju u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, nastupili su uz zajedničku suradnju i u Nizozemskoj s dva samostalna nastupa i nastupom u okviru Dana zborova župe svetih Franje i Klare u kojoj sam ja pastoralni radnik.

Na iskazani interes s njihove strane za nastup u Nizozemskoj i moju inicijativu došlo je do vrlo impresivnih Dana zborova župe koja broji osam crkvenih zajednica i u kojima djeluje veliki broj zborova.  Dani zborova su se održali od 4.-6. lipnja 2010. Ansambl je imao vrlo dojmljiv koncert u crkvi Uznesenja BDM u mjestu Klarenbeek u petak 4. lipnja navečer. Dijelovi koncerta su snimljeni pa se mogu vidjeti video i tonske snimke:

• Prvi Komin Snježanin, Ave Maria
• Prvi Komin Snježanin, Dojdi dragi
• Prvi Komin Snježanin, Ružo moja crvena

Uz nastup na izvanredno dojmljivom zajedničkom nastupu svih zborova uoči Tijelova 2010. u prepunoj crkvi sv. Martina u gradiću Vaassen, ansambl je pjevao za vrijeme svećanog euharistijskog slavlja na Tijelovo 2010. u crkvi sv. Martina u gradiću Twello, sjedištu župe svetih Franje i Klare.

Velika i prostorna crkva sv. Martina u Twello-u tog je dana bila dupkom puna. Slavlje je predvodio župnik vlč. Willy Rekveld uz asistenciju cjelovitog pastoralnog tima kojega sam i ja član. Ansambl je je pjevao Pučku misu utjehe Dinka Fia te napjeve Kruše života, Hvali dušo moja, Izvore vode žive, Zdravo tijelo, Naući me o Kriste.  Pjesme i pjevanja ansambla na sve pristune Nizozemce katolike a bilo je  i nekatolika koju su zbog pjevanja ansambla došli sudjelovati na to Tijelovsko euharistijsko slavlje,  ostavilo  ih je sve pod osobitim dojmom. Da bi 14 članova ansambla svojim glasovima moglo ispuniti prostranu ali i akustičnu crkvu sv. Martina nitko od prisutnih nije ni slutio a kamoli vjerovao. Bili su posve iznenađeni samim pjesmama, te kvalitetom, jačinom, načinom i ljepotom izvođenja pjesama. Dakako da su prisutni ostali i na koncertu kojeg je nakon euharistijskog slavlja priredio ansambl.

I taj je koncert snimljen te je napravljeno nekoliko video i tonskih snimaka koji se također mogu pogledati i poslušati:

• Prvi Komin Snježanin, Garifule bili
• Prvi Komin Snježanin, A vitar puše
• Prvi Komin Snježanin, Pri farni cirkvici, Zorja je zorja beli je dan

Na kraju koncerta u toku zahvaljivanja ansamblu koji je ponovno oduševio sve prisutne prekinula me Snježana Špiljak, supruga našeg pregračana Marijana Špiljaka, a s kojom sam zapravo dogovarao i pripremao njihove nastupe ovdje. Toplim riječima zahvalila mi je na učinjenom trudu oko njihova gostovanja te mi u ime ansambla predala Kolarevu sliku Pregrade. Kad sam  ugledao tu sliku koja me prisjetila Pregrade potekle su mi suze radosnice te sam snažno i nježno zagrlo Snježanu. Osjećaji su prevladali i svima su nam suze navrle na oči.

Tih su dana Marijan i Snježna Špiljak bili i gosti u mojoj obitelji ovdje u Busslo-u gdje ja i supruga sa sinom živimo od 2002. godine. Mnogo smo Marijan i ja razgovarali o našim pregradskim obiteljima, obitelji Špiljak i Kantoci. O našim sjećanjima na članove naših obitelji, ljude i događaje u Pregradi. S obitelju Špiljak, roditeljima Vinkom i Ružom  i njihovima sinovima i kćerima veže članove moje obitelji i mene samoga jedna posebna povezanost. Posebno sam bio povezan s pokojnim Nikicom Špiljak, za njegovih i mojih minstrantskih dana vezanih uz župnu crkvu u Pregradi i kasnije za vrijeme zajedničkog školovanja i života u Zagrebu na Šalati i Kaptolu. Nikica je bio vrlo talentirana osoba, vjeran prijatelj, vrlo živa i vesela karaktera, vrijedan i zauzet bogoslov i kasnije vrlo vrijedan svećenik Zagrebačke nadbiskupije kojeg se voljelo i ne samo u Pregradi. Posebna me sjećanja vežu uz braću Tončija, Marijana, pokojnog Josipa i Vinka, pokojnu sestru Miciku udatu Topić, prisjećam se i njihove sestre Štefice članice reda Sestara Kćeri Božje ljubavi.

Na koncertu u crkvi sv. Martina u Twello-u posebno su me dirnule pjesmice Pri farni cirkvici mi jutrnca zvoni i Zorja je zorja beli je dan. Marijan mi je pričao kako ih je naučio i pjevao u 'pjevačkoj klapi' Jurice Kantocija, 'strica Jure' kako sam ga ja od milja nazivao i koji je bio bratić mojem ocu Milanu. Ne samo vezanost i prisjećanje na prekrasna vremena djetinjstva i mladosti provedenih u Pregradi s ljudima koje se nikad ne zaboravlja, već posebno te dvije pjesme u izvedbi Marijana Špiljaka i ansambla Prvi komin Snježanin u crkvi u kojoj i sam redovito predvodim liturgijska slavlja ovdje u Twello-u bio je za me tako jedinstveni događaj i užitak kojeg želim podijeliti i s vama koji čitate ove redke. Pogledajte  video i poslušajte tonske snimke tih dviju pjesama i uživajte i i vi u Marijanovoj izvedbi.

            Pri farni cirkvici mi jutrnca zvoni
            a ja sem šel sem šel pri svoji ljubici

            Bo treba vstati slavuje mati
            od svoje ljubice zaljubljene.

            Bo treba vstati slavuje mati
            od svoje ljubice zaljubljene.

            Pri farni cirkvici ni zvonček se zvoni
            a ja sem šel sem šel pri svoji ljubici.

            Smo skupaj spala smo se igrala
            tak da za povedati sploh ni bilo.

            Smo skupaj spala smo se igrala
            tak da za povedati sploh ni bilo.

            ---

            Zorja je zorja beli je dan
            za zorjom ide sončece van.

            Pomori mi dragi zorju snovati
            zorju snovati pesmu pevati.

            Zorja je zorja beli je dan
            za zorjom ide sončece van.

Tek što je Marijan započeo Pri farni cirkvici mi jutrnca zvoni (ako pogledate i poslušate video i tonsku snimku ćuti ćete) oglasilo se malo zvono na crkvi sv. Martina zvano 'Anđeo Gospodnji ', znak da je 12.00 sati i vrijeme za molitvu Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. Odnjelo me sve to u moje djetinjstvo, bio sam star tek nekoliko godina, u sjećanje na nedjeljom kroz prozore suncem obasjane ljude dupko ispunjene pregradsku crkve i zajedničku pjesmu pračenu orguljama dragog orguljaša Dominika Krsnika: Anđeo Gospodnji navjestio Mariji…

            Zorja je zorja beli je dan
            Za zorjom ide sončece van…