Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kolumne

14.05.2021. 20:47:35 - Marcel Lončarić

Zagorje do Teksasa

Olrajt bojs, itskamaloun! - upozoril sam s osmatračnice svoju ekipu desperadosa i rendžera, baš kad su se Sijuksi utaboreni na Pogledu uz borbene pokliče raspršili po spaljenoj travurini pustače. Rio Grande kaj vijuga sredinom jarka pregazili su ko plitki potok. Dijeli nas samo uspon na naš teritorij, nikad osvojeni Korundov brijeg.

Svi smo na svojim položajima skriveni u gustoj gaciji i budno čuvamo našu najveću dragocjenost - zlato zimzelenih bušpanja o kom Sijuksi sa spaljene pustače mogu tek sanjati.

- Vi fajt for daj! - ostrašćeno je zakričal neki nestrpljivi rendžer. Začudo, njegova puška sklepana od komada bukove daske i kratke pocinčane cijevi ulijevala mu je samopouzdanje. No i drugi rendžeri dobro su naoružani. Srebrni revolveri dugih cijevi presijavaju se na suncu, homemade vinčesterke i unakrsni redenici načičkani praznim lovačkim patronama i čahurama, emgejci, noževi s drškom od roga srndaća, poneka baltica maznuta s drvocepa..

- UaUa-uuu! - nadiru nezaustavljivo fanatični Sijuksi s poglavicom Surim Orlom na čelu. Glavu mu krasi prava pravcata perjanica iz odjela igračaka zagrebačke Name. Ostali ratnici su za mamine štrumpakle oko čela zatakli guščja pera. Lica namazanih temperom i kričavocrvenim ruževima za usne, gmizali su poput divovskih insekata oštrom padinom brijega, mamuzajući okom nevidljive konje.

Prve strijele počele su klestiti lišće gacija, neke su zujale opasno nisko.

Borba je bila duga i nemilosrdna. Nakon puškaranja i odbacivanja oružja nastavila se prsa o prsa. Makar je i na strani rendžera bilo krvavih noseva i pokoja masnica, Sijuksi su izvukli deblji kraj. Zarobljeni, razvaljeni i izdominirani, polijegali su sred našeg logora i ponizno čekali rasplet drame.

- Haug! - prilazi mi Suri Orao i nevoljko predaje luk, strijele i koplje. Ne želeći potpuno degradirati hrabrog poglavicu, ostavljam mu tomahawk.

- Vot ju vont nau, kamoun, rolover, ajkengetno, olrajt!?- pitam ga na tečnom teksaškom.
- Pis end gold for fajt, kamoun, olrajt? - gotovo moljaka ponosni Suri Orao uz glasnu podršku svojih ratnika.
- Jes, Jes, kamoun, olrajt!

- O kay, olrajt! - pristajem nakon kratkih konzultacija s najodanijim rendžerima. Desperadosi su bili protiv ikakvog mirnog rješenja, ali ko ih šljivi.

Pravimo sporazum. Jedan omanji bušpanj na sjeveru našeg posjeda sad pripada njima. Puno je to zlata. Ali, sutra smo mi Sijuksi i vraćamo s kamatama.
Uskoro pušimo lulu mira od smrvljenog duhana Opatije, dok mame sve češće zazivaju: Darkooo, Žarkoo, Bereek, Marijaan, Marceel..I dalje smo skulirani i dalje šprehamo na licu mjesta izmišljeni pidžin-ingliš prepoznatljivog teksaškog akcenta.

Sunce je već odavno zašlo iza Pogleda a nad osamljenim je vrhom Hajsekove huste izronil žuti mjesec. U hižama farmera i kopača zlata počela su se paliti prva svjetla, mame su konačno utihle. No mi smo još uvijek sjedili oko logorske vatre, pekli špek na šibama i raspredali kak unaprijediti naoružanje i borbe.

- Jebate, pa večeras je Bonanza! - iznenada je konstatiral jedan omanji Sijuks.

- Fakat, ajmo!

Logor su učas ispraznil.

Dok su rendžeri, desperadosi i Sijuksi poput munja jurili svojim brvnarama i wigwamima, jedini sam ostal na zgarištu otkopčana šlica..Trebalo je pogasiti žeravicu.

Arhiva

Arhiva kolumni

Reklama