Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

JA: ...ne znam, stvarno ne znam...
NPDSJDPMBČZ [1]: Pa kad si zadnji put?
JA: Jučer. Ali čini se puno duže. Velim ti, uopće se nemrem koncentrirati. Samo na to mislim!
NPDSJDPMBČZ: Pa kak učiš?
JA: Ne učim.

(Na to nasta muk, jer je to definitivni pokazatelj ozbiljnosti situacije. U učenju me sprečavaju samo smrtni slučajevi, poveći obroci i pokoji izlazak.)

NPDSJDPMBČZ: I kaj buš sad?
JA: Probala bum ne misliti na to. A ionak idem na stučnu praksu - tjedan dana u izolaciji dobro bu mi došlo. To je prava prilika da se očistim.
NPDSJDPMBČZ: Pa kaj misliš da tam nebuš mogla?
JA: Toplo se nadam.
NPDSJDPMBČZ: A ak te ulovi kriza?
JA: Bože, pa nije Slavonija na kraj svijeta! Snašla bum se ja....

(Pritom nabacim sasvim usiljeni i bespogovorno namješteni smješak. Ta me pomisao ipak malo potrese i na trenutak ostanem bez teksta. Bol koja se žareći pojavila tamo negdje ispod lubanje i difuzno zahvatila obje moždane hemisfere sada se lagano spušta do mog želuca. Međutim, ja to ničim ne odajem. Štoviše, nastavljam proučavati teksturu savršeno obične kokakola čaše.)

NPDSJDPMBČZ: Izgledaš umorno.
JA: Nije ni čudo, kad noćima ne spavam. Ne znaš ti kakav je to osjećaj. Probudim se sva u znoju i dala bi sve da se mogu prikopčat', samo na 3 minute.... Srce mi hoće iskočiti, dlanovi mi se znoje i sva se tresem.
NPDSJDPMBČZ: Pa u takvim trenucima ti trebam ja. (I nasmije se zagonetno.)
JA: (Trknem ga pod rebra.) Daj, ja se ne šalim! Ovo je ozbiljna stvar. (A zapravo je totalno u pravu.)
NPDSJDPMBČZ: Znači, tak je gadno.... Gle, moj ti je savjet da se skineš s toga. Ko ti bu to financiral? Uostalom, kaj ti starci znaju uopće?
JA: Pa skužili buju kad dojde račun. Ali uvijek mogu reći da je brat. (To radim čitav život, zašto bi sad prestala.)
NPDSJDPMBČZ: Pa kak si se uopće navukla na tak nekaj?
JA: Hm, kak....ne pitaj! Sve ti je to Zefra zakuhala.
NPDSJDPMBČZ: (Zbunjeno me gleda.)
JA: To je dio njihove prljave politike.
NPDSJDPMBČZ: (Ništa mu nije jasno.)
JA: Ma, duga je to priča...

(I odlučim ispričati mu sve - kako organiziraju hedonističke plesnjake, lažne odlaske u prošlost, samoprozvane balove pod maskama, raznorazne kvazisportske događaje, pseudokazališne priredbe, pokeraške turnire i još mnogo toga. O tome kako me prisiljavaju da pišem "kolumnu", kako me tjeraju da polemiziram o tako očajno bezveznim stvarima, i na kraju krajeva ucjenjuju da sudjelujem u nekim njihovim projektima. Da se koriste gotovo politički prozirnim trikovima kako bi ubogo građanstvo namamili na svoje web stranice, a potom sirote naivnike zauvijek zarobljuju u iste. Priznam mu da sam i sama žrtva tog opakog nauma; da po nekoliko puta na dan odlazim na Internet, nekad samo da bi gledala slike, da me smiruje zvuk upaljenog kompjutera, a kontakt sa tipkovnicom pretvara se u pravu katarzu. I jesam, priznajem - OVISNA SAM O INTERNETU. To je jače od mene. Ali oni su me navuli!)

JA: Ah, ti prokletnici.... (Izustivši to, jecajući padnem u njegovo naručje. Zastor se spušta, a publika oduševljeno plješće...)

[1] Nekad Potencijalni Dečko Sada Jako Dobar Prijatelj Možebitni Budući Član Zefre