Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Sanja Kalafatić

Sveti Pavao u svojoj poslanici Rimljanima piše da je Bog pokazao ljubav prema Isusovim učenicima tako što je dok su još bili u grijehu Isus umro za njih bezbožnike. (Rim. 5: 6) Grčka riječ bezbožnik, ἀσέβεια/asébeia, može se i prevesti i kao onaj koji se ne predaje osjećaju lijepog, uzvišenog, koji nije obuzet čuđenjem, uvažavanjem, strahopoštovanjem.

U današnje vrijeme je vidljivo da čovjek u velikoj mjeri upravlja prirodom i manipulira svime što postoji. Ništa ne želi prepustiti slučaju. Nizozemski teolog, pisac i pjesnik Willem Barnard piše o tome vrlo zanimljivo u knjizi Stille omgang, Notities in het dagelijks verkeer met de Schriften (Tihi razgovor, bilješke iz dnevnog čitanja Svetog pisma). Slažem se s njime da ono po čemu se ljudi danas u životu ravnaju nije više 'slučajna' priroda, niti Božja providnost a još manje Bog sam. Na stupnju smo bezbožništva koje živi svuda oko nas. Priroda, natúra, zapravo znači rođenje, dolazak na ovaj svijet, postanak. Ono što nazivamo 'prirodom' je nevjerojatno tajnovito. Zašto? Zato što se ne stvara, ona se rađa. Rađanje je temelj sve životne tajnovitosti. Onaj tko kaže 'tajna' teži za uvažavanjem. Prema tajni se treba odnositi s čuđenjem, uvažavanjem, strahopoštovanjem. A to je ono što se u današnjem svijetu više ne dovodi u vezu s 'prirodom'. Prirodu treba podrediti sebi, koristiti je, podvrgnuti je. Bezbožništvo u Svetome pismu ne znači biti bez Boga. Sveto pismo se ne bavi ateizmom kao uvjerenjem. Tko bezbožno radi može biti pobožni zločinac. Postoje vjerojatno neki razlozi zašto su u kršćanskome svijetu, kakvog poznajemo danas, nastali znanost i ekonomija koji su doveli do duhovne pustinje, prouzrokovali 'neuvažavanje', bezbožništvo. Bit bezbožništva jest nepostojanje poštivanja prema svemu stvorenom, možda i uz poklon Stvoritelju. Od tog poklona ostalo je vrlo malo ali se zato bezbožništvo, to temeljno neuvažavanje života rasprostranilo po cijelom organizmu današnjeg svijeta.

Kada Sveti Pavao piše da je Isus umro za bezbožnike, upravo za bezbožnike, za nas u stanju bezbožništva, dobro je razmisliti što to bezbožništvo sadrži. I što bi Isusovo spasenje sadržavalo, na što bi ono obvezivalo.