Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Kada se pojave iluminacije na ulicama, u našim domovina borove ukrašavaju raznobojne kuglice, a žaruljice tajanstveno žmirkaju, ispod drvca mogu se zateći štalice izrađene maštovito od raznobojna materijala. Bez dvojbe, tu je Božić. Taj veliki kršćanski blagdan ponovno nas pretvara u malu djecu koju božićna bajka čini sretnom i ispunjenom nekom magičnom toplinom i blaženstvom.

Čarolija Božića je nešto posebno. Izviđači donose Betlehemsko svjetlo u crkve čak iz Beča, i taj čin upotpunjuje i simbolično ovo slavlje. To je Svjetlo upaljeno u štalici Isusova rođenja. Tim se Svjetlom kršćanski svijet povezuje u cjelinu, a Svjetlo simbolizira nadu za sve one čije srce ispuni vjerom u dobro.

Pitam se, zašto su izviđači u Pregradi netragom nestali i tko je pomogao da se ta organizacija 1990. ugasi. Očito, taj nije znao da su to skauti, nego je mislio da je to plod komunizma.

Njegovanje samostalnosti kod mladih, poticanje kreativnosti i prijateljstva nije bilo zapaženo. I dok u gradovima u našoj okolini izviđači (skauti) postoje i dalje, mi mislimo kako smo gaseći tu udrugu učinili veliku stvar. Nisam baš siguran da je to bio ispravno. Dakle, tako je sada.

A kako je bilo nekad? Već danima uoči blagdana gotovo opipljivo osjećala se svečana atmosfera, mirisali su domaći kolači koje su domaćice spremale u posebne kutije. A sam Badnjak? Gotovo uzvišeno ozračje ispunjavalo je prostor, ali i srca. Na božićno drvce stavljali su se pozlaćeni orasi, jabuke obješene o koncu, ruže izrađene od krep-papira i tzv. salon-bomboni. Njihov slatki sadržaj djeca su brzo zamijenila smotuljkom papira, a šećerlamu su kriomice pojela. Bila je posebno privlačna i slatka. Pa kada bi majka nakon blagdana rekla da se slobodno pojede sadržaj salon-bombona, skriveni je osmijeh zatitrao na dječjim licima. Toga slatkog sadržaja nije bilo. No, znala je to i majka. Ne, nisam zaboravio slamu. Na Badnjak se unosila slama u kuću i to je bio posebno svečan čin. Stavila se ispod stolnjaka u obliku križa, i pod stol, što je djeci bio poseban doživljaj.

A onda zajedničko blagovanje. Cijela obitelj uživala je u ponuđenu jelu, cijeneći ono što su imali  i uživali u svakom zalogaju. A je li danas tako? Nije. Teži se tomu da sve bude glamurozno. Nakit za bor ekskluzivan, iluminacije posebne, jelo ekstra. Malo je ostalo od onoga starinskog, pa i obiteljsko okupljanje nema onaj čar koji je imalo nekada. Pitam se, jesu li ljudi danas sretniji od onih prije, ima li više topline za obiteljskim stolom no što je bilo nekad, jesu li forma i trka za materijalnim urušili ono duhovno, ono toplo, onu ljubav koja je plamsala. I ne samo za blagdane. Sreća je zadovoljstvo. Nemoguće ga je izmjeriti. Ali je zato u njemu moguće uživati.

Sretan vam Božić, a u novoj zdravi i zadovoljni bili!