Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Ovoga se vikenda 14. i 15. studenog 2014. u gradu Pregradi pričalo o potrebama i problematici mladih osoba s područja Pregrade. Povod tome bio je poziv Grada Pregrade udrugama koje se bave mladima da sudjeluju na edukativnoj radionici "Javne politike i politike za mlade" u sklopu projekta "Mladi za Pregradu, Pregrada za mlade!", kojeg sufinancira Ministarstvo socijalne politike i mladih. No, glavni cilj je svakako izrada Gradskog programa za mlade. Edukacija je bila izvedena od strane Autonomnog centra ACT iz Čakovca moderatorice Zrinke Šajn, i Mreže udruga Zagor Krapinsko-zagorske županije, ispred koje je informirala Ivana Radanović. 

Kako sam se i ja osobno našla na radionici, ovoga ću puta pisati dojmove iz svoje perspektive. Gledajući prezentaciju koja nam je bila dana unutar dvodnevne radionice, gdje su se definirali pojmovi tko su to zakonski određene mlade osobe, koja su njihova prava, što im razni programi na svjetskom nivou određuju, zadaju ciljeve te osmišljavaju prava i slobode. U glavi mi se vrtjela povijest i stvaralaštvo rock-grupe VIS Mladi – The Mladis, časopis "Mi mladi" i pojam omladinac. Vrijeme njihovog djelovanja bila je sredina prošlog stoljeća, na prostorima današnje Republike Hrvatske. Ti tadašnji "mladi" danas su roditelji nama mladima, koji imamo između 15 i 30 godina, kako kaže zakonska definicija. Nisam mogla ništa drugo nego usporediti njihovu mladost tj. njihove priče iz mladosti i današnju sliku nas mladih. Što se to u tih 50-60 godina promijenilo?! Mislim da su nam potrebe slične, no da li su i problemi također slični?! Mladi žele priliku. Žele izgraditi sebe i svijet onako kako misle da bi trebao biti i kao ga oni vide. No što točno rade po tom pitanju da bi tako nešto ostvarili?!

Svaka generacija mladih, pa i unutar same definicije gdje je raspon 15 godina, imala je možda drugačije poglede na to što točno žele. Ako pogledamo tu generaciju naših roditelja vidjet ćemo da su oni željeli tada neke "zabranjene" stvari, koje im politički sistem nije "dozvoljavao". Željeli su svirati rock muziku, željeli su se družiti, željeli su raditi, željeli su putovati, željeli su studirati, željeli su pratiti modu svjetskih trendova, željeli su pomicati granice tolerancije i zajedništva. Željeli su svoje ideje pretvoriti u nešto stvarno i postojano, imati slobodu i demokraciju. Nisu htjeli da im starost pita gdje im je bila mladost.

Danas je mladima navodno bolje jer se ne moraju boriti protiv nekog zatvorenog sistema i diktature, no također im je i puno teže. Moraju se boriti sa nečim "nevidljivim", kao što  je konzumerizam, kapitalizam – mjesto jednakih mogućnosti, nove tehnologije, informatička pismenost, cyber stvarnost, rodna i spolna (ne)jednakost, terorizam, razno razni sindromi, ovisnosti, nametnuti ideali, stres, depresija, represija i još cijeli niz "modernih pošasti".  Da li se osjećaju (pre)opterećeno, osobno mislim da, da. Moderno doba kao da je skratilo trajanje jednog dana, stalno se trči nekud. Lovi se nešto, rokovi stišću, obveze se gomilaju. Od šume se ne vidi drveta. Dignuta je letvica uspjeha, i to skoro pa do neuhvatljivosti. Informacije bombardiraju sa svih strana, i prepoznati što točno željeti a ne što bi trebalo željeti, zaista je teško mladom čovjeku. I onda im se na sve to još prilijepi etiketa  "uspavala generacija". Iako se čini da su se mladi pokrili jastukom po glavi, to je daleko od istine. Jako su svjesni svojih problema i imaju želju puno toga promijeniti. No nikako ne žele da ih se generalizira i zgura na marginu društva.

Okrenuti ću se situaciji mladih u našoj županiji a kasnije u gradu. Ako pogledamo rad mreže udruga mladih Zagor, jasno će se vidjeti kvalitetan i zreli pristup problemima mladih, rješavanje tih problema i ostvarivanje ideja. Zadnjih 10 godina rada ove mreže ipak je izmijenilo dosta toga. Uspjelo se utjecati na vlast u županiji, donio se Županijski program djelovanja za mlade, osnovali su se Savjeti mladih i slične organizacije, održale su se i osnivaju se udruge mladih i za mlade koje rade na ostvarivanju ideja mladih kao doprinos društvu. Dodirne točke skoro svih nevladinih organizacija za mlade su, da mladi moraju imati svoj prostor, da li se on zove dom kulture ili centar za mlade; da im se omogući razvijanje svojih talenata kao odskočna daska za daljnju karijeru. Razmjene mišljenja, iskustava, ideja, vizija. Da nauče kako prepoznati solidarnost, biti aktivan član društva, volontirati za druge, dobiti potvrdu vrijednosti svojih znanja i sposobnosti.

Grad Pregrada je također svjestan one stare "na mladima svijet ostaje" zato i želi nešto promijeniti. Tendencija postoji i vidljiva je. Postoji i svijest da bez posla teško da će mladi moći željeti ostati u svome rodnom gradu. Što je i logično. No, želi se još nešto, a to je čuti glas mladih.

Projekt "Mladi za Pregradu, Pregrada za mlade" će dati mogućnost mladima na području Pregrade da se aktivnije uključe u rad lokalne zajednice kroz izradu Gradskog programa za mlade, kako bi osnažili svoje djelovanje kroz razne aktivnosti. U tu svrhu, kao početna faza projekta, odabrana je anonimna anketa za dobivanje korisnih podataka od mladih. Svrha je dobivanje podloge za utvrđivanje prioritetnih potreba te izrada Programa djelovanja za mlade u Gradu Pregradi, kao i akcijskog plana za provedbu tog programa. Dobiveni rezultati trebali bi omogućiti lokalnim tijelima vlasti izradu mjera i aktivnosti koje će pridonijeti poboljšanju ukupnog društvenog položaja mladih u Gradu Pregradi. Smanjenju njihovih društveno uvjetovanih problema te uspješnijem zadovoljavanju postojećih i budućih potreba.

Preliminarni rezultati anonimne ankete naziva: "Anketa ispitivanja problema, potreba i mišljenja mladih u Gradu Pregradi", izneseni su u subotu upravo na gore spomenutoj radionici. Kako će konačni rezultati biti javno objavljeni kada anketa bude do kraja obrađena ne bih dalje iznosila detalje, no meni su osobno tri nadasve upečatljiva pojma upalila alarm. Nezadovoljstvo, nezainteresiranost, neinformiranost. Da li je to stvarno tako u Pregradi? Hoće li se opet sada nazvati mlade u Pregradi "uspavanom generacijom"? Ima tu još nešto, a to je ako se sami ne pokrenemo, badava nam svi programi, Savjeti, projekti, razne statistike i ankete.

Pa ajmo moja uspavala generacijo, nemojmo spavati, pokrenimo se, jer samo nam je nebo granica! Jer polako nam stavljaju i novu etiketu, a to je socijalna isključivost. Iako je već izlizana, meni je jako dobra ova fraza jednog američkog predsjednika, koja kaže: "Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe, pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju!"