Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

I dok se na tmurne pregradske ulice spuštao prvi subotnji sumrak, pred ulazom u kinodvoranu krcata se gomila naguravala. Subota je dan za kazališe, to svi znaju! (No dobro - nije. Ali ova je bila....) Bližilo se sedam sati, vrijeme početka predstave, a redara još nema. Užas! Ljudi se guraju, gužvaju, nervozno pogledavaju na sat. Čuje se tiho negodovanje. Nas dvije stojimo s unutrašnje strane vrata, bespomoćno se pogledavamo i strpljivo tupkamo nogama. Pa di su? Nema ni Kmeta. A i Svijetlana nije sigurna u tekst. Jedino Maja ležerno sjedi na staroj školskoj klupi i tiho se podsmjehuje. Matej prčka po gitari. Meni je sve gore.... Provirim da vidim kakvo je stanje, i u gomili ugledam njega - moj stranački šef me nimalo milo ne gleda, a evo ga - kreće i prema meni. Gutam knedlu i pripremam iskrenu ispriku, a on je sve bliže, i ja osjećam srce u grlu....

brrrrrrrrrr!!!!!

Haha, pogodili ste - bio je to samo san. Bolje rečeno, noćna mora. Subota je prošla sasvim glatko. Kava u jedanaest, postavljanje razglasa, rasvjete, rekvizita. Sve je išlo po planu. No dobro, uz neke male izmjene (zahvaljujemo Zefri na stolovima i stolicama). Glumačka grupa "Sentiment" iz Zagreba, pred Ramonu je sletila točno u 15oo sati. Dogovor uz kavu (opet!) i prvotno razgledavanje kinodvorane obavili smo ekspresno, a prava generalna proba počela je u pet. No ona je ubrzo i završila jer smo zaključili da profesionalcima kao što smo mi probe ni ne trebaju - nema do nastupa uživo! Tako smo opet zavšili u Ramoni (ovaj put na čaju). U pola sedam dobila sam anoniman telefonski poziv da se pred kinodvoranom skuplja grupa entuzijasta i da bi možda trebali početi. Srknuli smo preostali čaj i dali petama vjetra. I gle čuda, ljudi su stvarno došli. Pao je i posljednji dogovor, nakon čeka smo se razišli svatko na svoju stranu. U petnaest do sedam vrata su se i službeno otvorila, i tada smo znali - povratka nema. Nabacili smo najljepši smješak i srdačno dijelili licitarska srca. Pa ipak je sve ovo povodom Valentinovog! U sedam i pet ugasila su se svijetla i dopola popunjena dvorana je postala dio ljubavne priče. Isprva šokirana, publika nije znala kako reagirati - svi su očekivali komediju. Međutim, ubrzo su ih Kmeti trgnuli iz sna. Sve u svemu, red priča, red pjesme, pa opet priča.....i tako. Sat vremena prošlo je začas. (Neki nisu izdržali, ali njima u ovoj priči nema mjesta.)

Dojmovi su različiti - od onih da je to bila kriva publika za takav komad (nikad ne podcjenjuj publiku!), do onih da je tako nešto trebalo napraviti u knjižnici (kritike o rasvjeti namjerno ne spominjem). Kako bilo, činjenica je da se posljednjih godina radilo programa i nastupa povodom svega i svačega, ali nikada ne povodom Valentinovog. Pa eto - da smo se i mi u nečemu prvi.....