Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Uskoro će mnoge kršćanske zajednice ući u Veliki tjedan. Na Uskrsnu nedjelju i pedesetak dana kroz Vazmeno vrijeme slaviti će Uskrs. Na pitanje koje mjesto dati Kristovu Uskrsnuću, Katolička Crkva ući kako je Uskrsnuće najviša istina kršćanske vjere u Krista i da zajedno s Križem predstavlja bitan dio vazmenog otajstva. Blagdan Uskrsa za kršćane je najvažniji blagdan. Kristovo Uskrsnuće govori o ulasku Kristova čovještva u Božju slavu i potvrđivanju njegova božanstva. Ono nadmašuje povijest i kao otajstvo vjere za vjernike je vjerska istina. Ta se istina eksperimentalno ne može dokazati. Ono što se može jest svojim životom svjedočiti za tu istinu.

Generacije ljudi nekad i danas, vazmeni se događaj jako dojmio. I to prije svega zbog činjenice što optuženi Isus, kažnjen kaznom koju ničim nije zaslužio, za pogubljenja pokazuje ljubav prema prijateljima i neprijateljima. Ono što je cijelog života i činio. Sada, napušten i sam, niti je napustio niti se odrekao čovjeka. Jedino u posjedu ljubavi predao se Bogu, Stvoritelju i Održatelju života. Isusovo čovještvo se upravo tako manifestiralo, te se upravo zbog takove manifestacije vjeruje kako je Isus uskrsnućem prošao i ušao u Božju slavu.         

Ta se istina ne može dokazati. To je istina koja se ponovno i uvijek može svjedočiti. Svjedočiti vjerom, što se pokazuje manifestiranjem, uozbiljenjem ljubavi u našem čovještvu. U svom životu i u svojoj patnji Isus je pokazao stvarnu puninu čovještva. Zbog toga mnogi i slijede njegov put. Ne kako bi kao i on patili, nego kako bi mogli svjedočiti kao i on da i u njihovu čovještvu, ljubav prema čovjeku ima prednost, kako bi zapitani za nju mogli odgovoriti i činili je stvarnom.  S takovim ponašanjem moguća je budućnost za čovjeka već sada a s Isusom kod Boga i kasnije.             

Nedavno je grupa mladih ljudi u Pregradi, na mjestu gdje je nekad stajao Dom kulture i prostor za njihove aktivnosti, a koji je pred neko vrijeme sravnan sa zemljom kako bi se napravio prostor i proširio trg, postavila križ i zapalila nekoliko svijeća. Skupili su se zajedno s još nekoliko sugrađana kod tog mjesta u žalosti i s protivljenjem u srcu kako bi te neprepoznate osjećaje izrazili i dali im određeno mjesto. Uz križ i svijeće stajala je i knjiga žalosti. Koliko sam 'internetski' mogao zapaziti bila je to grupa mladih koja voli modernu glazbu i odlikuje se kreativnošću. Za Gradsko poglavarstvo i Gradsko vijeće možda previše lijevo orijentirani, previše glasni, previše skloni neuhodanim putevima. Interes 'politike' bio je jači od spremnosti za razgovor s tim mladim ljudima i traženja nekog od prihvatljivih rješenja za sve. I kad su sve riječi zašutjele i kad je Dom kulture bio izbrisan s lica zemlje, u njihovu žalovanju tješiti su ih ostali samo jedan križ i nekoliko zapaljenih svijeća, simboli njihova protesta i njihovih uvjerenja. 'Politika' je bila odsutna. Gledajući slike s tog skupa pomislio sam na Isusa i njegov Vazam i na žeđ i glad tih mladih ljudi željnih njegove čovječnosti.             

Svijeće ili križ koje postavljaju mladi a koji tako izražavaju svoje osjećaje i čežnje za istinskom čovječnošću i većom humanošću moguće je vidjeti širom svijeta. Ima li ičeg ljepšeg među ljudima nego kad jedni drugima uspiju uzvratiti čovječnošću, i to ne ispunjenu zlom i samovoljom već samo ljubavlju?