Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Sjećate li se knjige?

To je ono sa koricama, uvezanim listovima papira koje se zovu stranice, a one su išarane slovima, a to se zove tekst ?! Tekst je ono što čini knjigu zanimljivom i što je razlikuje od ostalih knjiga.

Ako ovaj tekst čitaju srednjoškolci vjerojatno će im prvo na pamet pasti lektira- od nekog izabran popis edukativnog štiva koji stvara averziju prema čitanju.

Ako pitate zaposlene ljude, nabrojati će vam par naslova koje su pročitali u posljednjih par godina, ili ako imaju pubertetlije u kući, nabrojati će vam naslov iz (već spomenute) lektire. Postoji i vjerojatnost da će vam izrecitirati neki od naslova koji se vrte u mozaičnim emisijama na tv-u ili koji su izloženi u izlozima knjižara kao glavna dekoracija. Ne možeš ih ne primijetiti. A onda, možda se i pojavi koji radnik koji entuzijastično nakon radnog dana, kupovine i razgovora sa susjedima, umjesto utakmice na televiziji odabere udobnost naslonjača i posveti se bogatstvu riječi. Takvi vam obično neće izletiti sa jednim ili dva naslova, već će slegnuti ramenima i dati vam do znanja da mu nije jednostavno odabrati između toliko pročitanih knjiga, da svaka ima svoju umjetničku vrijednost, ali će na kraju laganu prednost dati jednoj od omiljenih.

Ako pitate majku- suprugu- radnicu, sumnjam da će vam imati vremena i odgovoriti kada je zadnji put pročitala knjigu. Ali, nikad se ne zna... Vjerojatno su to dječje pričice, uspavanke, ili poučne ilustrirane slikovnice da djeca nauče razlikovati dobro i loše. Mislim su kod majki ipak najčitanije štivo kuharice.

Ako pitate starije osobe, reći će vam da vole čitati i da čitaju, sada imaju vremena za to, ali ih baš vid ne služi. Čitali su puno dok su bili mlađi.

Čitanje je još uvijek nekakav pokazatelj klasifikacije u društvu. Ljudi koji puno čitaju pametni su, za njih se kaže da su načitani. Ne znam da li se to odnosi na količinu pročitanog ili kvalitetu. Vjerujem da se iz loše knjige može izvući nešto dobro. Barem znaš što i kako ne bi trebalo. Pojedini smatraju da količina knjiga na polici znači načitanost. To samo znači da će imati mnogo više prašine za očistiti. I ljudi kupuju knjige i slažu na vidna mjesta, ostavljaju na stolićima u dnevnom boravku, nekad posluži kao podmetač za tanjurić...

Pojavom interneta evidentno je pala potražnja za knjigama. Ali ima internet i svojih dobrih strana. Na internet portalima "sreću" se ljudi da razmjene iskustva, dojmove i preporuke pročitanih knjiga, da podijele razmišljanja i kritike, da pišu o slaboj prodaji knjiga, predstavljanjima i izvrsnom medijskom uspjehu pisca, o proganjanju autora, paljenju knjiga i zabrani tiskanja, o adaptaciji knjiga u scenarije za filmove, o dodjeli nagrada za književnost, o sajmovima knjiga, adresama i ponudama knjižara... a možete na internetu naručiti knjigu koju ne možete dobiti u knjižarama.

Sjećate li se knjige? To je ono u što je autor ugradio pola života, milione misli, tone stresa, brdo emocija, sate neprospavanih noći, par dioptrija vida, ugled, ponos, strah, nadanja, očekivanja, neizvjesnost, iskustvo, znanje, intuiciju, talent, ljubav...

Nećete dočekati pravo vrijeme za čitanje knjiga. Pravo vrijeme je SAD.