Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Elizabeta Papeš

I neverbalnim govorom može se pokazati što treba, što se smije, što se ne smije, odnosno – što se mora. U ovom slučaju riječ je o dogovorenim slikama ili simbolima koji imaju prepoznatljivo značenjsko određenje. O čemu zapravo ja to govorim?

Tek nekoliko dana nakon proteklih lokalnih izbora na raskrižju Ulice Josipa Karla Tuškana i Prilaza Matice hrvatske zapazio sam prometne znakove. I to ne tek jedan, nego tri: obavezno zaustavljanje, ulica s pravom prvenstva i pješački prijelaz. Bilo da je to potez nove ili stare vlasti, nebitno je. Zaslužuje svaku pohvalu. Pomaže vozačima u kretanju po navedenim ulicama. Šteta što to, mislim na odgovarajući prometni znak, nije postavljeno i na križanju ulica kraj pregradskog vatrogasnog doma jer je tu svakodnevno moguće vidjeti sporno ponašanje vozača.

Iako su mjerodavni u Gradu Pregradi prije nekoliko godina upozoreni na navedeni problem, odgovor je bio da postoji odluka o prioritetnoj ulici, ali da će ipak prometni znak biti postavljen. Međutim, što odluka o prioritetu znači za vozače, a posebno za one koji nisu stanovnici Pregrade? Baš ništa! A znak nije postavljen. Valjda se zaboravilo? Šteta!

Zapravo, želio sam pisati o nečem sasvim drugom jer o jednoj inovaciji, dosad u Pregradi nepoznatoj, baš intenzivno razmišljam. Riječ je, svakako, o znakovima ili znacima. Ovaj put o verbalnima. Sama riječ uvijek upućuje na neki element iz stvarnog svijeta, iz našeg okruženja. Riječ ima važnu značenjsku ulogu. U njoj je moguće prepoznati i uvažiti ili ne uvažiti iskazanu poruku. Naime, posve je jasno da je vlast radi birača, a ne birači radi vlasti. Tako bi barem trebalo biti. I moralo bi to svakome biti jasno. Samo bahati čovjek vidi to drugačije i ponaša se onda na sebi svojstven način. Bahato.

Jedna, doista, svijetla točka pojavila se odmah na početku mandata pregradskoga gradonačelnika. On svakog utorka prima građane na razgovor o problemima koji ih muče. Sluša pozorno njihove prijedloge, pritužbe, razmišljanja. Valjda i pohvale? Ako ih još nema, možda će ih biti. Eto, to je obilje znakova u riječima. Kazuju ljudi što i kako. Naravno, gradonačelnik najbolje zna što će moći uvažiti, gdje će moći pomoći, a gdje ne. Znaci koji proizlaze iz ovih komunikacija imaju neprocjenjivu vrijednost. A i najvrjednije je to da se gradonačelnik nije zatvorio u kulu od bjelokosti u uvjerenju da on sve zna, a ostali su samo kulisa.

Birači su očekivali transparentnost, a čini se da su je i dobili. Valjda neće biti razočarenja. U tom slučaju naplata ne bi izostala. Ona se uvijek konkretizira. Eto, to sam htio podcrtati. Znakovi su bili samo povod. A oni su svagdje oko nas. Bilo neverbalni, ili verbalni. Ne treba ih zanemarivati, nego ih se mora uvažavati. Oni imaju i vrijednost i važnost. Čine život i ljudske odnose odgovornima.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja lista Pregrada.info iz rujna 2013. Cijeli broj možete preuzeti u PDF formatu (5.6MB) kolikom na ovaj tekst.