Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Katarina Benko i Patrik Kolar u zagorskoj nošnji

Nastavljamo priču iz prošlog broja na temu zaštitite zagorske nošnju kao našeg kulturnog blaga. Ovom pričom želimo pomoći onima koji se odluče šivati prazničku-svečanu nošnju. Originalnih nošnji se više ne može naći, kao ni materijal, a nema ni majstora za šivanje. Za razne priredbe i manifestacije ljudi žele obući nošnju, pa se na brzinu nešto zašije po vlastitoj kreaciji. Stoga smo u Turističkoj zajednici Pregrade odlučili istražiti originalnost svečane nošnje iz okolice Pregrade. Krenulo se u istraživanje.

Nabavili smo svu literaturu o zagorskoj nošnji, konzultirali stručnjake u Hrvatskoj, kao i starije osobe iz okolice Pregrade, nabavili stare fotografije i originalne nošnje. Na osnovu svega smo se odlučili za izvedbu svečane nošnje koja se nosila krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Već nakon Prvog svjetskog rata nošnja se brzo mijenja da bi nakon 1945. godine u potpunosti bila zamijenjena građanskom odjećom.
I muška i ženska praznička nošnja šivala se od najtanjeg domaćeg materijala - šesnajšaka. Odlikovala se bjelinom i jednostavnošću što joj daje sklad i stilsku ljepotu. U zimskim danima žene nose surke, a muški kapute od cajga -  kupovni materijal.

Ženska nošnja sastoji se od rubače s oplečkom - janjka, koja je nafaldana i seže do iznad gležnja. Rukavci - bluza oblačila se ispod janjke s dugim uskim rukavima i na prsima ukrašeni bijelim vezom i heklanim špicama - čipkama. Pregača - fertun - šurc nabran je kao i kiklja i obrubljen špicama.
Muška nošnja je rubača - košulja. Poprsje je ukrašeno bijelim rupičastim vezom ili uzdužno proštepano s nekoliko nabora.

Gače - breguše - hlače sašivene su od dva komada platna širine 70 cm i sežu do gležnja.
Lajbec - prsluk je od tamnoplave ili crne čohe - čoje - flanel ukrašen s crnim svilenim gajtanom, kopčan sa sedam dugmeta i podstavljen crnim glotom, dužine malo ispod struka, tek da pokrije remen od svinjske kože s mjedenom kopčom.

Ovo je grubo opisana praznička nošnja iz okolice Pregrade. U ostalim predjelima Zagorja su neznatne razlike samo u kroju, a materijali su isti.
Nošnja koju vidite na slici napravljena je po kroju originala kao i ukrasi te od kupljenog lanenog platna, po vrlo povoljnoj cijeni i jako slično šesnajšaku.

Tko god želi pravu - izvornu - originalnu - našu svečanu zagorsku nošnju, nema više razloga da ju ne da sašije. Drage volje će vam autor ovog teksta u svemu pomoći. Vjerujem da svaki čovjek voli svoj zavičaj. Netko svoju ljubav iskazuje pisanjem pjesama, slikanjem, komponiranjem pjesama, njegovanjem izvornog govora... i tako duboko u duši voli svoje porijeklo i rodnu grudu.

Naša prošlost - to smo mi - Zagorci, po njoj smo jedinstveni i drukčiji od drugih. Sačuvajmo ono što je samo naše! Sačuvajmo ovaj djelić naše prošlosti u obnovljenoj prazničkoj narodnoj nošnji za buduća pokoljenja.

Nek nam reče naš pravnuček tam negde za sto let: "Poglejte, tu lijepu svečanu obleku je zašila moja praprababica".