Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Upornim nagovaranjima usprkos, dugo je trajalo moje odupiranje marketinško dobro osmišljenim nutkanjima da se prihvatim pisanja kolumne, koje je suptilno ponavljao urednik portala, kad god bismo se našli na kavi ili sreli u gradu. Lukavo je predočavao dobre strane, zanemarujući sve što bi moglo biti negativno, a naravno da nije pomišljao spomenuti mi teškoće kad nakon duge apstinencije sjedneš za računalo, a nedostaje inspiracije i/ili zanatskog majstorstva…

Sad sam za tipkovnicom, u nultom pokušaju suvislog izražavanja, gledam kako riječi teško izlaze, razmišljam o tome kako ga moram pitati kakav prored, koliko teksta treba, kako urediti… Uh, ma nije važno! Riješit ćemo to kasnije, kad se nađemo, a sad navaljujem na poznatu temu, zadanu davnih dana, kad sam ispričao zgodnu anegdotu, a on se, mlad i perspektivan, dosjetio da bih je mogao pretočiti u kolumnu...

Kao što svi znate, svaka prava priča bi trebala započeti s onim: "Bilo jednom…", a tako je i s ovom…

Dakle, bili jednom neki prijatelji, nas četvorica odraslih muškaraca, u nekom kafiću za stolom i pričali, naravno o ženama. Ionako je općepoznata činjenica da svi muškarci svijeta imaju dvije stalne, zapravo, ključne teme, žene i sport! Neki put su povezane, no u ovome slučaju pričali smo baš o ženama.

U razgovoru se nismo oko svega slagali, no kad je dobri stari Ivek postavio pitanje: "Dečki, koji je od vas pametan da zna točan čas kad mu je žena shvatila da ga je zarobila za čitav život?" Nastao je prvo tajac, a zatim svi, uz smijeh i cerekanje stanemo izvaljivati svakojake budalaštine, kao da je to bilo onda kad smo je (prvi puta!) zaprosili, te onda kad nas je prvi put vidjela kako je zatelebano gledamo, pa, možda malo mudrije, da je to bilo baš kad se rodilo dijete… Budite sigurni da je svakakvih i ludosti i mudrosti izgovoreno, a zna se da je ljudska mašta bezgranična!

Filozofski mudroslovno nastrojeni se Ivek samo lagano smješkao, podsmjehivao, jer je on kao ipak nešto stariji i iskusniji od nas, pa zbog toga mi "mladi" nemamo pojma, dok je neprestano češkajući bradu i klimao niječno glavom uz standardni, pomalo iritirajući: "Ne, ne, ne, ne! "

Kad smo sve zalihe misli, ideja i nazovi mudrosti potrošili, posve klonula duha potpisali smo kapitulaciju jer su nas ovi intelektualni napori smoždili… (Ne moram pisati kako smo rješavali mentalni zamor jer se podrazumijeva, da je po mjestu radnje iliti po defaultu određen oralni način uzimanja tekućih medikamenata protiv iscrpljenosti!)

Nakon nađe bezidejne predaje, praveći se da je svu pamet svijeta pobrao svojim "veličanstvenim rođenjem", uz bogato životno iskustvo pedeset godišnjaka, naš će stari prijatelj točno ovako: "Dečki moji, pa kak' ste tak bedasti?! Žene su skužile da ste zarobljenici, posve u njihovim rukama, na milost i nemilost, odmah, a najkasnije u ponoć iza vjenčanja!" Uz to je slijedilo slijedeće objašnjenje: "Ionako je svejedno kad se dogodi, no dok u noći svadbenoga pira žena osjeća i zna da se pretvaraš u njenog zarobljenika,ti u sebi razmišljaš o pravoj muškarčini utjelovljenoj u tvojoj osobi, nenadmašnom i neodoljivom zavodniku, a zapravo je prava istina jako daleko: a to je da ni ona ni ti niste u pravu!"

Nakon upita kako to misli, završio je: "Prije nego počnete hodati, pokušate saznati sve o onoj koja vam se sviđa. Informirate se gledajući, kod prijatelja, na bilo koji način gdje se može doći do kakve informacije o zanimljivoj osobi. I ne budite glupi, važi i za cure i dečke! Uvijek se dogodi da je netko više, a netko manje popularan, no kad započnete svoju vezu, stvari se polako počneju glihati, sređivati same po sebi. Svi oko vas su, svjesni toga da se prilagođavate jedno drugome, da mijenjate običaje i navike prema onome drugome i da je to skroz normalno. Jedno vas dvoje u glavi ima kaos i ništa ne kuži pa mislite tko zna kaj! Kad napokon, nakon svega i svačega, dužeg ili kraćeg vremena, ipak dođe do sretnog događaja, vašeg vjenčanja, onda stvari postaju zanimljive! Do nedavno cura, a sad žena, uvijek, ali baš uvijek, znajte da je to najkasnije na svadbi i to do ponoći onog dana kad ste se vjenčali, pomisli i shvati, zapravo dođe joj do glave, da više neće morati prolaziti posebne rituale spremanja za izlaske s tobom, da može nositi udobniju odjeću, podnositi tvoju glupu rodbinu i da te je zapravo, o tome vam cijelo vrijeme i govorim, zarobila zauvijek! Naravno da istovremeno i ti, bedaček, misliš da bude i za tebe bolje jer je ionak' sve gotovo i riješeno time što si rekao sudbonosno da, pa si je "kao" zarobio i više ne moraš zrihtan s njom na čagu i to baš kad na TV-u igra Barca. Pred njenom mamom ne moraš izigravati finoću, a pred ocem mudrost i ozbiljnost, a o podrigivanju i puštanju vjetrova da ne govorim… Svak' misli svoje, a na kraju vam je to nula-nula; ona misli da te je zarobila, a ni ti se po ničemu ne razlikuješ od drage ženice pa misliš da si ti nju stavio pod ključ, u zarobljeništvo! Prava je istina da ste oboje dobili, a ne zarobili!

I na kraju je poentirao: "To im, dragi dečki, ni po cijenu gubitka života, ni da vas deneju na galge, pa ni onda, nikad nemojte priznati! Ha,ha, ha…"

Mi smo se začuđeno gledali, prasnuli u smijeh, a onda ipak priznali da ima nekaj u tome, no to je bila greška jer nam je prouzročilo kataklizmičke užase ponovne ponosne elaboracije što se pretvorilo u beskrajno dugu sagu o pameti, iskustvu, mudrosti i kajjaznam čemu sve ne…

Razumljivo je da je to druženje završilo kako i sva prava druženja u ugostiteljskim ustanovama završavaju, no tome unatoč mi je ta anegdota ostala u memoriji te sam je poslije, razgovarajući s drugima, kako muškarcima, a tako i ženama, upotrebljavao kao dobar šlagvort zafrkancije, muško-ženskih podbadanja i nadmudrivanja.

Zbog svega toga je postavljam ovdje, pokušavajući joj dati neku univerzalnost, da se odnosi i na muškarce i na žene, te vas, poštovani čitatelji, znatiželjno pitam: "Kada ste shvatili da vas je vaš bračni partner/ica zarobio za vijeke vjekova?"

Kako mi je skoro pedeset, koristim mogućnost da, po uzoru na svog prijatelja dometnem: Sretni su svi kojima su srca zarobljena, ma kada se to dogodilo, makar i u ponoć na dan vjenčanja!