Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Denis Vincek - ZL

Milan Burić sa svojim kobilama po dolasku iz Bedekovčine

U Milana Burića iz Donjeg Cigrovca nedaleko od Pregrade način na koji je došao na svijet utkao je ljubav prema konjima. Njegova majka Marija bila je s njim u drugom stanju tek sedam mjeseci i uhvatili je trudovi. Bio je 1. siječnja 1973. godine. Noć. Žena koja je u selu obično pomagala pri porođajima rekla je kako bi bilo dobro da ju se ipak odveze u Pregradu. Nije onda bilo auta. Ali je selo u kojemu je 202 najveći kućni broj tada imalo više od 300 konja. I upregnuo Milanov otac dvije kobile, ženu donio do kola, pridružila im se svekrva i u pol 4 ujutro zaputili se prema Pregradi, do doktora Benšeka. Stigli su samo četiri kilometra dalje, do Vrapca, i tu se rodio Milek, na kolima, pokraj jedne vrbe. Iako prerano rođen, nisu nastavili put do Pregrade, nego su se vratili doma. I Bogu hvala, sve je bilo u redu.

Milan s majkom Marijom koja ga je porodila na konjskim kolima – 1. siječnja u 4 ujutro na pola puta od Cigrovca do Pregrade

– Narodil sam se na kolima i odatle je valjda moja ljubav prema konjima. Uvijek smo ih doma držali po tri-četiri u štali, i uvijek su bile najmanje dvije kobile – veli Milek. Tako je i danas. U Burićevoj štali uz kravu i tele je Sanda (6 godina), a od prošlog tjedna i Lasta (5) koju je prije deset dana dovezao iz Bedekovčine, gdje je u zamjenu dao pastuha. Burićevi drže godinama rasne konje – hrvatskog posavca. Služe im za rad – naravno uz traktor i sve moguće priključke koje imaju, jer treba uzgojiti kukuruz, zob, dopeljati krmu – ali gotovo da nema više zagorskog uglednika kojega u svojim kolima Milek nije provozao za Branje grojzdja ili kad je stočni sajam u Pregradi.

– Danas bi svi htjeli kvalitetan konjski gnoj, a nitko konje ne želi držati. Pa danas ih u selu ima toliko da se može izbrojiti na prste jedne ruke. Dođem nekamo, i odmah mi vele da smrdim po konjima. Ja se toga ne sramim jer konjima treba dati njihovo, hraniti ih, četkati. Pomaže mi u tome supruga Renata, tu je brat Štef, a najviše me veseli što konje vole kći Ana (13) koja ide u sedmi razred te sin Dubravko (17) koji u Bedekovčini ide u drugi srednje za keramičara i uz posao za koji se školuje želi se nastaviti baviti s konjima. Obožava jahanje. Tu je i naš nezaobilazni obiteljski prijatelj Vjekoslav Jakoplić, koji živi u Pregradi, ali rodom je iz Cigrovca, i uvijek je s nama – ispričao je Milek, a Slavek dodaje da su ljudi gledali zapregu kad su došli iz Bedekovčine, kao da je to Porsche, toliko su se divili Burićevim kobilama. Burići ističu odličnu suradnju s pregradskim veterinarima Kancirom, Batištom i Hrestakom koji u Cigrovec, kad ih pozovu, dolaze pomoći bez obzira na to je li dan ili neko gluho doba noći. Milek s ponosom ističe da je aktivan i u udruzi koju vodi Doktor Majsec, no na skupštine, koje udruga održava na Tri kralja, rjeđe dolazi jer je kod njega uvijek na taj dan velika fešta – slavi se njegov imendan. S ponosom dodaje da mu je Doktor Majsec sutradan uvijek prvi čestitar u Cigrovcu.

Kućni prijatelj Burićevih Slavek Jakoplić prisjetio se 1974. kada se vjenčao. Te je godine na župsko proštenje na Bistricu išlo nekoliko kola iz Cigrovca.

– Tri je dana trajao put. Krenuli smo u 1 ujutro, a stigli u tri poslijepodne. Drugi dan k misi, a treći dan opet ranom zorom doma. I u povratku je na kolima uvijek bilo mnogo više ljudi jer bi se na zapregama kući vraćali oni koji su na proštenje putovali autobusom – prisjetio se Jakoplić.

Zaljubljenik u konje iz Cigrovca Milan Burić tradiciju će, obećaje, očuvati. I ove godine ide na stočni sajam u Pregradi, bit će na Branju grojzdja 15. put, a sa svojim će konjima poslije Velike meše na Mariju Bistricu.

Sin Dubravko nasljedio je ljubav prema konjima od oca

Preuzeto iz Zagorskog lista.