Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Foto: Hrvoje Šorša

Nakon pobjede protiv Lobora i osiguranog statusa novog županijskog prvoligaša, okrenuli smo se novom zadatku, borbi za naslov prvaka. Kao što sam već najavio, u ovom kolu očekivalo nas je teško gostovanje u Gornjoj Stubici. Do matematičke potvrde naslova mogli smo doći već u ovom kolu, ali samo u slučaju da ostanemo neporaženi, a Ivančica izgubi u Loboru. Da stvar bude zanimljivija pobrinuo se naš golman Bažulj koji je zbog obiteljskih obaveza izostao sa ove utakmice, a jedini poraz ove sezone bilježimo upravo kada njega nije bilo. Unatoč tome, puni vjere u sebe krenuli smo put Gornje Stubice.

I onda početak kao iz snova. Pero show. U 15. minuti prvi puta lovi domaćeg golmana na spavanju i sa nekih 20 metara šalje loptu u lijevi golmanov kut za vodstvo Pregrade 0:1. Samo 4 minute kasnije, novi pogodak. Opet Pero. Ali sada još jača bomba u suprotni kut, čisto da ne bude dosadno i monotono. I to je 0:2 za Pregradu u 19. minuti. U tim trenucima na terenu smo stajali gotovo savršeno i sve tako do 32. minute kada nas je presjekao gol domaćina. Ovog puta naš golman malo drijema, a to koristi Ljubić koji sa 30 metara silovito poteže i lopta je u mreži, 1:2. Da ne bi bilo zabune, nije to naš Ljubić koji je pucao Bažulju protiv Sloge, to je igrač Matije Gupca. U tim trenucima, vidjelo se da nas je uhvatila panika i jedva smo čekali kraj poluvremena.

Situaciju u pauzi između dva poluvremena ne bih prepričavao jer bi bilo puno zabranjenog sadržaja, ali uglavnom trebalo je nekima dati do znanja koliko nam ta utakmica zapravo donosi. Da pojasnim, i bod u Stubici imao bi jednaku važnost kao i 3 jer onda u zadnjoj utakmici sami odlučujemo o naslovu.

U drugom dijelu bili smo u dosta podređenom položaju. Očito smo u glavama više bili zaokupljeni kako obraniti naš gol, nego zabiti protivniku još pokoji. Igra se uglavnom svodila na nabijanja uz preskakanje vezne linije, a to nama nikako nije odgovaralo. Ali unatoč tome, bio sam dojma da nam gol neće zabiti pa makar igrali još par sati jer smo ginuli za svakom loptom. No, u 57. minuti velika neopreznost Majseca. Prilikom pokušaja izbacivanja lopte iz našeg kaznenog prostora, ista ga pogađa u ruku i to je opravdani penal za domaće. Haramustek je siguran i to je 2:2. Moram priznati da su mi se u tom trenutku u glavi počeli vrtjeti razni scenariji. Kroz idućih 10 minuta malo smo se pribrali, čak smo stvorili nekoliko prilika, a najveću kada Hustić odlično puca iz slobodnog udarca, ali domaći golman brani. I onda zadnjih 5 minuta utakmice. Ispričavam se svim navijačima na kidanju živaca, ali ni nama nije bilo lako. Prvo slobodan udarac za domaćine na 22 metra. Kada mi je lopta prošla iznad glave u živom zidu, noge su mi se odsjekle. Čekaš reakciju, kad ono Koki se proteže i čupa loptu iz samih rašlja. Nakon toga korner. Haramustek br.2 prvi dolazi na loptu, ali Hostić svojom glavom ( često spominjanom ove godine u svlačionici ) blokira i lopta odlazi tik uz gredu. Novi korner, opet taj Haramustek, ali lopta ovoga puta odlazi kraj stative. Kada je Kumpar označio kraj utakmice, koda sam vidio samoga Boga. Krenulo je veliko slavlje i dobro poznata pjesma " Za dobra stara vremena". Moram se zahvaliti našoj publici koja je bila u jako velikom broju, ali i domaćinima koju su nas pljeskom ispratili u svlačionicu.

Dakle, situacija je slijedeća. Na vrhu tablice smo i dalje mi, ali bodovno izjednačeni sa Ivančicom. Budući da smo bolji u međusobnom omjeru, bilo kakva pobjeda protiv Milengrada u zadnjem kolu donosi nam naslov prvaka. Nemam informacije kakva se fešta sprema u Pregradi, ali mi igrači osigurat ćemo za našu vjernu publiku dovoljno tekućine da bi po ovim vrućinama mogli koncentrirano pratiti utakmicu. Krokan, nemoj da imaš neke obaveze to popodne i da se pojaviš bez harmonike. Ovim putem vas sve pozivam da nam sa svojim navijanje i podrškom pomognete da ostvarimo željeni cilj i da svi zajedno možemo biti ponosni na našu Pregradu.

Utakmica je po rasporedu u 17:30 sati!