Pregrada.info - nezavisni pregradski portal

Darko Burić i njegova supruga Božica iz Pregrade odrasli su na selu. Njihove obitelji živjele su od poljoprivrede i u djetinjstvu bili su okruženi kravama, svinjama, puricama, kokošima. Kada su se 1994. preselili u kuću koju su sagradili u južnom dijelu Pregrade, bio je to za njih veliki šok.

– Nismo bili naučeni na jaja iz trgovine i htjela sam od žena iz okolice kupiti domaća jaja, no nitko nije imao za prodaju. Sve su rekle da imaju samo za vlastite potrebe. To je prevagnulo da mi krenemo s nešto kokica i purica – kaže Božica. Dodatni poticaj bio je taj što su obadvoje radili u Šavriću koji je propao, pa su ostali bez posla i gotovo bez kruha. No, njihova ozbiljnija priča s uzgojem purica počela je 2002. godine. Njezin suprug Darko bio je s još osmero ljudi osnivač PZ Puran zagorskih brega. Cilj te udruge, ali i obitelji Burić, bio je proizvesti kvalitetni proizvod po prepoznatljivoj cijeni. Burići su vrlo brzo osnovali i vlastiti OPG. Zemlju, koju su imali, zasadili su kukuruzom i drugim žitaricama želeći zaokružiti proizvodni ciklus, u kojemu je finalni proizvod meso – i to pureće. Danas na godinu imaju 150 komada pura, i to brončanog tipa zagorskog purana.

– Na težini dobivaju najviše tek između sedmog i devetog mjeseca. Purice narastu (očišćene) od 2,5 do 3,3 kilograma, a purani od 4,5 do 6 kilograma. No, riječ je o vrlo osjetljivoj i zahtjevnoj životinji, pogotovu u fazi nakon što se izvale jer trebaju veliku toplinu i gotovo 24-satni nadzor. Zapravo, i poslije ih treba imati non-stop na oku. Primjerice, padne li kiša, one bi stajale cijeli dan vani i ne bi se znale maknuti u svoj prostor pod krovom same – objašnjava Božica, koju suprug, uz osmijeh, zove direktoricom proizvodnje. No, o puricama se brine i 16-godišnji sin Dario, učenik drugog razreda Srednje škole Krapina, smjer tehničar za mehatroniku, te kći Nataša (27), učiteljica razredne nastave. Upravo lani, dok su Darko, Božica i Dario s pregradskom župom bili na hodočašću u Rimu, Nataša je iznijela glavni teret – brinući se u malim purićima koji su se tada o Uskrsu izvaljali.

– Država daje poticaje po matičnom jatu (5-6 purica i jedan puran). Propisano je da se vodi očevidnik iznesenih jaja po purici. Neki se šale pa kažu kako zakonodavac valjda misli da purice nesu pisanice pa se lako ustanovi koje je jaje snijela koja pura. Usto, purice u jatu su prstenovane i moraju ostati žive do 31. prosinca. A sezona traje do Svih svetih ili do Božića. Purica nakon što dade pomladak može u klanje i ciklus je zaokružen. Pa nije pura krava koja se oteli i dalje živi – samo su neke od poteškoća na koje, Darko kaže, uzgajivači purica ukazuju.

Burić je bio i prvi predsjednik Nadzornog odbora Purana zagorskih brega i danas veli kako nije potpuno zadovoljan s ostvarenjem ciljeva koje su si zacrtali osnivajući PZ. Ističe da nisu uspjeli u tome da njihov proizvod plasiraju po premijskim cijenama. U prilog im, navodi, nije išlo ovo recesijsko doba. Danas tako većinu purica Burići prodaju izravno, imaju gotovo stalnu klijentelu koja se zbog kvalitete vraća.

Preuzeto iz Zagorskog lista.